Počinje logoraška zbilja

Kao u svim zatvorima svijeta, kao svi pravi zatvorenici, i ovi su se brzo organizirali i nastojali u ovakvim uvjetima provoditi nekakve aktivnosti. Sve male kartonske kutije u kojima su bile konzerve brzo su skupljene i već su ekipe radile na izradi igraćih karata. Uskoro je zgotovljeno nekoliko kompleta karata i već su se našli partneri. Igrala se „Bela“ i nešto se novo događalo. Nešto se u svakodnevnici promijenilo. Postalo je življe. Kroz ovu zabavu bile su potisnute u drugi plan brige koje su ih inače zaokupljale.

SPAŠEN I VRAĆEN NA VELEPROMET

Vojnik s puškom u ruci, koju usmjerava prema meni, stoji mi nasuprot, dva metra udaljen. Kinez ulazi u kuću, Mare i dalje stoji po strani i kao da je umoran od svega samo promatra, a ja ostajem na dvorištu s nekoliko vojnika od kojih samo jedan ima oružje. Tu im je vjerojatno i baza jer se vidi da su svi opušteni i ležerni, a ja kao da sam im poremetio večernji odmor. Neki od njih me ispituju, iz znatiželje, odakle sam, koliko godina imam, koja sam postrojba, jesam li HOS-ovac ili zenga…

Obitelj na okupu

Nakon ručka sam izišao van i sjeo na travu pod neku šljivu uživajući u slobodi. Činilo mi se da osjetim miris svake travke kao nikada do tada. U daljini se čula jeka topovskih granata, ali meni to ništa nije smetalo. Kada se jednom nađeš iza neprijateljskih linija, onda ti svaki problem u usporedbi s tim izgleda kao igra.

Soba broj tri

Luka je umoran od puta i slomljen nekakvim novim psihičkim stanjem, stanjem opuštanja, nakon tolikih dana u grču smrtnog straha i neizvjesnosti, umorno sjeo na jedan madrac i pogledao po sobi. Uzduž zidova i po sredini sobe bili su poredani stari madraci, veličine prostornog metra. Svaki ležaj sastojao se od dva takva madraca, ali ih nije bilo dovoljno za sve pa su ih spojili jedan uz drugoga i tako prekrili cijelu sobu. Ostavljene su samo stazice za hodanje do prostorije koja je služila za pranje i iz koje se ulazilo u zahod čučavac. Te dvije male prostorije služile su pušačima i kao pušionica, jer je u sobi gdje se boravilo i spavalo bilo strogo zabranjeno pušenje. Jastuka nije bilo, ali bilo je nešto deka pa se više spavača pokrivalo jednom dekom.

Počinje “glavu dole, ruke na leđa”

“A, ti si to. E, pa ti ne možeš reći da nisi znao šta se događa. Ti si, kako vidimo, vrlo učena glava, pa još viši inspektor policije. Pa, jel’ ti, bre, znaš šta to znači? Takvu zverku do sada ovde još nismo ugostili. Za takve imamo posebne apartmane!” – govorio je goropadni stražar dok se Luki hladan znoj slijevao niz leđa. Jedan je drugi uzeo teške ključeve, kakve su do tada zarobljenici, sada očigledno zatočenici, vidjeli samo u nekim filmovima i krenuo uz stepenice, na kat.

Dolazak u Srijemsku Mitrovicu

Cijeloga ovog rata događale su mu se čudne stvari i spopadale ga čudne misli, pa tako i sada dok je sjedio u kamionu. Mislio je da mu je samo što prije ući u krug zatvora. Premda se ni jedan normalan čovjek ne veseli zatvoru, Luka je naprosto osjećao prikriveno zadovoljstvo što će uskoro biti unutra. S obzirom na sve što su proživjeli u deset dana zatočeništva u samome Vukovaru, posebice u susretu s vukovarskim Srbima, dojučerašnjim susjedima, sada se bojao da netko od onih koji ga poznaju ne naiđe i pozove ga, da siđe s kamiona.