“Ledara”

Pomozi mi, Bože, da ovo izdržim i preživim, da se vratim svojima najdražima kojima sam još toliko potreban, ali i da ovo jednoga dana ispričam svijetu, kako se nikada ne bi zaboravio ovakav zločin prema ljudima, koji su krivi samo zato što misle drukčije od svojih mučitelja i što su druge nacionalnosti. Bože, Ti štitiš nemoćne i progonjene, ugnjetene i obespravljene. Skreni pogled na nas, blagoslovi nas i čuvaj, obasjaj nas svojim licem i budi nam milostiv. Znam da zlo napada tvoje miljenike, ali i da ih nikada nisi ostavio bez prave ljubavi. Svemogući Bože, neka se vrši volja Tvoja.

Svjedočanstvo koje ledi krv u žilama

Ostaje nepomičan u sjedećem položaju. Vidim što se događa pokojnom Anti te od straha skačem na noge iz ležećeg položaja i stajem u desni kut male prostorije. Na podu ostaje ležati Antun Aračić koji je mentalno bolestan čovjek, a čije tijelo se samo stresa od metaka koji ga pogađaju u rafalnoj paljbi. Kratki trzaji tijela mi govore da je i on završio svoj ovozemaljski život. Odmah ispod mojih nogu ležeći potrbuške nalazi se Rasim Vugdalić, stariji, prosijed, dobrodušan čovjek oštre kose i brade. Kroz glavu mi prolazi da je sada na redu jedan od nas dvojice. Iz pravca vrata na maloj prostoriji dolazi vrlo kratak rafal, mislim dva metka i vidim tik ispred mene kratki trzaj Rasimovog tijela koji leži potrbuške. Predosjećam da su mi ovo zadnji trenutci i da je mojoj neizvjesnosti došao kraj. Očekujem da puška zagrmi zadnji put i riješi moju agoniju. Osjećam oštar bol u prsima i razmišljam kako će to izgledati, ali ništa od toga se ne događa.

Prvo ispitivanje

Luka je stajao bez prava da se pomakne, da prebaci težinu tijela snoge na nogu, da bar na trenutak ispravi glavu ili spusti ruke niz tijelo. Boljele su noge, križa, ramena, ruke, vrat, glava. Trnulo je cijelo tijelo. Vrijeme je užasno sporo prolazilo. U glavi mu je odzvanjalo ono o spremanju apartmana s noćnom posjetom!

Mitrovička balada – dolazak

Padam na pod između nogu natiskanih ljudi i presavijam se od boli jer mi je izbijen zrak, niz lice mi počinje curiti krv iz rane koja se otvorila iznad čela koju mi je napravio Čedo puškom. Vojni policajac uz nekoliko sočnih psovki izlazi iz autobusa, a ostali policajci se smiju dok se ja podižem s poda. Uplašeni ljudi gledaju u pod, vidljiv je šok koji je izazvao ovaj nastup policajca.