Svjedočanstvo koje ledi krv u žilama

Ostaje nepomičan u sjedećem položaju. Vidim što se događa pokojnom Anti te od straha skačem na noge iz ležećeg položaja i stajem u desni kut male prostorije. Na podu ostaje ležati Antun Aračić koji je mentalno bolestan čovjek, a čije tijelo se samo stresa od metaka koji ga pogađaju u rafalnoj paljbi. Kratki trzaji tijela mi govore da je i on završio svoj ovozemaljski život. Odmah ispod mojih nogu ležeći potrbuške nalazi se Rasim Vugdalić, stariji, prosijed, dobrodušan čovjek oštre kose i brade. Kroz glavu mi prolazi da je sada na redu jedan od nas dvojice. Iz pravca vrata na maloj prostoriji dolazi vrlo kratak rafal, mislim dva metka i vidim tik ispred mene kratki trzaj Rasimovog tijela koji leži potrbuške. Predosjećam da su mi ovo zadnji trenutci i da je mojoj neizvjesnosti došao kraj. Očekujem da puška zagrmi zadnji put i riješi moju agoniju. Osjećam oštar bol u prsima i razmišljam kako će to izgledati, ali ništa od toga se ne događa.

Read more

Obitelj na okupu

Nakon ručka sam izišao van i sjeo na travu pod neku šljivu uživajući u slobodi. Činilo mi se da osjetim miris svake travke kao nikada do tada. U daljini se čula jeka topovskih granata, ali meni to ništa nije smetalo. Kada se jednom nađeš iza neprijateljskih linija, onda ti svaki problem u usporedbi s tim izgleda kao igra.

Read more

Put u neizvjesnost

Sjedamo na bicikle te Pero i ja krećemo prema mojoj slobodi. Vozimo jedan pored drugoga jer na inače vrlo prometnoj cesti sada nema ni jednog vozila. Imam osjećaj kao da su svi ljudi osim nas dvojice pobjegli iz ovoga ludila. Ništa ne govorimo. Za nekoliko minuta stižemo do granice između Lužana i Žeravca gdje se na cesti nalazi barikada. Prilazimo barikadi, a ja imam osjećaj da sam progutao žeravicu. Osjećam fizičku bol u trbuhu. Ne puca se i znam da je to dobro. Da se sada puca, od moga prelaska ne bi bilo ništa.

Read more

Ceranova borba za moj spas

Razgovor prerasta u galamu, a ja imam osjećaj da riječi čujem iz nekog tunela. Kako je moguće da je gotovo nepoznat čovjek uloži toliko truda da me spasi, a netko koga sam dobro poznavao kao i on mene, nema nimalo želje da nešto napravi. U prepirku se uključuju još neki ljudi koji su prisutni tako da se situacija dodatno zaoštrava. Ja ne progovaram niti riječi jer znam da moji argumenti u ovom trenutku mogu samo odmoći smirivanju situacije

Read more

Raspelo

Pogled mi se zaustavlja na raspelu koje još uvijek visi na zidu. Oko njega su rupe od metaka od kojih su neki pogodili i samo raspelo i tako simbolično Gospodinu Isusu Kristu otkinuli ruke. Stežu mi se grudi i ne mogu udahnuti od prizora koji vidim te shvaćam da tu više nemam što tražiti iako je to moj dom. Izlazim van i kažem mu da nema ništa od papira i da nastavimo što prije dalje. Samo želim što prije izići i otići odavde.

Read more

Konačno izbavitelj

Stojim na sredini prostorije i gledam u vrata kada začujem užurbane korake šljunkovitom stazom kako se približavaju. U službenim posjetama uvijek dolaze dvojica. Jedan otključava, a drugi drži spremno oružje. Kada dolazi jedan čovjek, uglavnom je to netko znatiželjan ili revoltiran. Odmičem se do suprotnog zida kao da znam da ovaj dolazak ima veze sa mnom i tu stojim. Odjednom se na gornjem dijelu vrata ukazuje bradato lice nekog čovjeka. Prvo što primjećujem upravo je dvotjedna brada na umornom licu. Ima otprilike četrdeset godina. Na glavi ima maskirnu beretku s kokardom.

Read more

Ostajem sam

Brat i ja ga gledamo ništa ne shvaćajući, a on opet gleda trenutak u jednoga, trenutak u drugoga. Lice mu je izbezumljeno. Na trenutak mi se čini da je sišao s uma. Nakon toga nam tiho priča što se dogodilo. Dobio je zadatak obići sve naše linije. Ucrtati rovove koji se nalaze na granici razgraničenja i provjeriti vrste oružja koje naša strana posjeduje. Ako im sve te informacije donese natrag, pustit će nas. Nas dvojica koji ostajemo, bit ćemo garancija da će se vratiti. Otac nije imao izbora. Morao je pristati jer su rekli da će nas u protivnom svu trojicu ubiti. Drugim riječima tražili su od njega da bude njihov špijun u zamjenu za naše živote. Imao je tri dana da ode i da se vrati. Naš automobil su već dovezli u Liješće kako bi njime krenuo. S obzirom na to da otac nije bio u stanju voziti automobil zbog nepokretne ruke, predložio je da puste i jednog od nas dvojice kako bi imao tko voziti.

Read more

Uskrs 1992. u logoru

Za pola sata je Uskrs pa neka onda zovu. Na naše veliko olakšanje opet ne prozivaju nikoga od nas. Odvode nekoga drugoga. Opet ostajemo, sada u iščekivanju Uskrsa i sljedećeg dolaska. Prošla je ponoć i Uskrs je stigao. Čestitamo jedni drugima Uskrs i nastavljamo s molitvom. Sada rasplet događaja iščekujem s olakšanjem. Više ne osjećam nikakav strah. U meni se opet javlja onaj prkos koji sam osjetio prilikom ispitivanja. Znam da me mogu ubiti, ali me ne mogu slomiti. Vikao bih na sav glas da mi ne mogu ništa.

Read more

Dobrovoljac

Čujemo lupanje lanca nakon čega se otvaraju limena vrata. Uz veliku galamu i udarce guraju čovjeka koji završava na podu. Oni se ubrzo udaljavaju ostavivši nas same. Čovjek na podu zapomaže i na sav glas nam objašnjava da je Srbin. Nije mu jasno zašto ga muče te smatra da ne bi trebao biti s nama.

Read more

Špalir

Sutradan ujutro umjesto doručka dobivamo ranu posjetu nekolicine četnika raspoloženih za maltretiranje. Užurbani koraci i otvaranje vrata uz veliku buku značilo je da se sprema nešto loše. Nekoliko njih laze unutra a ostali ostaju van. Ovo mi nikako ne izgleda dobro. Imam osjećaj da su se došli zabavljati, a to je do sada svaki put bilo na naš račun.

Read more

Strijeljanje

Ubacuje metak u cijev i ljuljajući se na prstima stalno ju pomiče lijevo-desno u visini naših glava. Ostala dvojica se smiju kao da je to najbolja zabava koju su u životu doživjeli. Znam da nam u tom trenutku život ne vrijedi ništa jer je u rukama pijanog čovjeka koji može napraviti bilo što bez ikakve posljedice.

Read more

Očev obrok

Po ocu se vidi da je prošao najgore. Tjerali su ga da leži na podu potrbuške s ispruženim rukama naprijed kako bi ga naizmjenično mogli tući. Nakon toga se morao okrenuti na leđa kako bi ga pendrecima i čizmama tukli po rebrima. Zadižem mu majicu i vidim da je gotovo cijelo tijelo prekriveno crvenim masnicama.

Read more

Najteža noć u mome životu

Na našu žalost, nismo trebali dugo čekati na nastavak zbivanja. Već je padao prvi mračak kada su se na šljunkovitoj stazi začuli koraci vojnika koji se približavaju vratima. Zvukovi ključa u katancu i lanca koji se provlači po metalnim vratima odzvanjaju u tišini predvečerja. Čini se da mi taj zvuk para uši. Ne želim da ulaze unutra, ali to su samo moje želje koje u ovom trenutku nisu bitne. U prostoriju ulaze trojica vojnika s puškama i povicima: „Ajmo, ustaše! Tko je prvi?“

Read more

Krvavi otisak dlana

U prostoriji stoje tri čovjeka koji pognutih glava gledaju u pod. Ne znam kakav ja utisak ostavljam na njih, ali na njima se vidi da su jako uplašeni. Ubrzo se vrata s treskom zatvaraju. Čuje se zvoncanje teškog lanca i škljocanje katanca. Gledam u prašnjav i prljav pod kao da tražim u što ovi ljudi gledaju. Na podu nema ničega, osim prašine.

Read more

Dolazak u logor Liješće

Dignem glavu kako bih vidio kuda prolazimo, ali istog trenutka čujem upozorenje: „Glavu dolje! Ako još jednom pogledaš u stranu, pucam bez upozorenja.“ Brzo spuštam glavu i dalje gledam u prašnjavi pod kamiona. Pognuvši se, u sjedećem položaju laktove naslanjam na koljena i kroz majicu stiskam križ krunice koji mi visi s vrata. Molim se Bogu da se dogodi neko čudo i da nas puste. Siguran sam da on to može napraviti ako želi, ali sam svjestan i činjenice da se čuda ne događaju kada mi to želimo. U onih nekoliko trenutaka kada sam digao glavu, vidio sam da se vozimo preko njiva, putem koji je vojska privremeno napravila.

Read more

Zarobljeni

Poštovani prijatelji, u ovim danima kada smo prisiljeni biti doma iskoristimo vrijeme za čitanje. Želja nam je tome doprinijeti pa ćemo svakodnevno objavljivati ulomke naših knjiga. Predstavljamo vam dijelove knjige “Ispovijest zarobljenika”, autora Gorana Hillera iz poglavlja “Zarobljavanje”. Autor, njegov brat i otac, uvjereni kako su sigurni, vraćaju se u svoje već okupirano selo Zborište i tu počinje drama njihova života.

Read more

Iščekivanje zarobljavanja

Poštovani prijatelji, u ovim danima kada smo prisiljeni biti doma iskoristimo vrijeme za čitanje. Želja nam je tome doprinijeti pa ćemo svakodnevno objavljivati ulomke naših knjiga. Predstavljamo vam dijelove knjige “Ispovijest zarobljenika”, autora Gorana Hillera iz poglavlja “Zarobljavanje”. Autor, njegov brat i otac, uvjereni kako su sigurni, vraćaju se u svoje već okupirano selo Zborište i tu počinje drama njihova života.

Read more

KONAČNI ODLAZAK

KNJIGA GORANA HILLERA: “ISPOVIJEST ZAROBLJENIKA” POGLAVLJE: TRENUTAK ODLASKA Poslije sam saznao da im je stranka zabranila druženje s nama. Unatoč zabrani jedan susjed je ipak došao. Došao se ograditi od svega što će se događati u budućnosti, a što bi mogli napraviti pripadnici njegova naroda komentirajući kako je došlo neko ludo vrijeme. Iako nije htio…

Read more

VRIJEME NEIZVJESNOSTI

KNJIGA GORANA HILLERA: “ISPOVIJEST ZAROBLJENIKA” POGLAVLJE: TRENUTAK ODLASKA Jednoga smo dana idući u školu, u Bosanskom Brodu, naišli na barikadu[1] koja je bila postavljena dvjestotinjak metara prije škole, na samom izlazu iz grada. Na cesti je stajalo vozilo i skupina ljudi u civilnoj odjeći, ali dobro naoružana. Rekli su nam da nema škole i da…

Read more

Predgovor knjizi “Ispovijest zarobljenika”

Razgovarajući prije nekoliko godina s prijateljem Ivicom Kožulom, na ručku, kod zajedničkog nam prijatelja velečasnog Davida Sluganovića u Slavonskom Brodu, susreo sam se s nevjerojatnom pričom iz Bosanske Posavine. Ivica je bio zadivljen svjedočanstvom koje sam taj dan upravo održao u župi Svete Obitelji velečasnog Davida. Svjedočio sam prema svojoj knjizi „Preživio sam Vukovar i…

Read more