Mitrovička balada – dolazak

Padam na pod između nogu natiskanih ljudi i presavijam se od boli jer mi je izbijen zrak, niz lice mi počinje curiti krv iz rane koja se otvorila iznad čela koju mi je napravio Čedo puškom. Vojni policajac uz nekoliko sočnih psovki izlazi iz autobusa, a ostali policajci se smiju dok se ja podižem s poda. Uplašeni ljudi gledaju u pod, vidljiv je šok koji je izazvao ovaj nastup policajca.

Počinje logoraška zbilja

Kao u svim zatvorima svijeta, kao svi pravi zatvorenici, i ovi su se brzo organizirali i nastojali u ovakvim uvjetima provoditi nekakve aktivnosti. Sve male kartonske kutije u kojima su bile konzerve brzo su skupljene i već su ekipe radile na izradi igraćih karata. Uskoro je zgotovljeno nekoliko kompleta karata i već su se našli partneri. Igrala se „Bela“ i nešto se novo događalo. Nešto se u svakodnevnici promijenilo. Postalo je življe. Kroz ovu zabavu bile su potisnute u drugi plan brige koje su ih inače zaokupljale.

Obitelj na okupu

Nakon ručka sam izišao van i sjeo na travu pod neku šljivu uživajući u slobodi. Činilo mi se da osjetim miris svake travke kao nikada do tada. U daljini se čula jeka topovskih granata, ali meni to ništa nije smetalo. Kada se jednom nađeš iza neprijateljskih linija, onda ti svaki problem u usporedbi s tim izgleda kao igra.

Soba broj tri

Luka je umoran od puta i slomljen nekakvim novim psihičkim stanjem, stanjem opuštanja, nakon tolikih dana u grču smrtnog straha i neizvjesnosti, umorno sjeo na jedan madrac i pogledao po sobi. Uzduž zidova i po sredini sobe bili su poredani stari madraci, veličine prostornog metra. Svaki ležaj sastojao se od dva takva madraca, ali ih nije bilo dovoljno za sve pa su ih spojili jedan uz drugoga i tako prekrili cijelu sobu. Ostavljene su samo stazice za hodanje do prostorije koja je služila za pranje i iz koje se ulazilo u zahod čučavac. Te dvije male prostorije služile su pušačima i kao pušionica, jer je u sobi gdje se boravilo i spavalo bilo strogo zabranjeno pušenje. Jastuka nije bilo, ali bilo je nešto deka pa se više spavača pokrivalo jednom dekom.

Počinje “glavu dole, ruke na leđa”

“A, ti si to. E, pa ti ne možeš reći da nisi znao šta se događa. Ti si, kako vidimo, vrlo učena glava, pa još viši inspektor policije. Pa, jel’ ti, bre, znaš šta to znači? Takvu zverku do sada ovde još nismo ugostili. Za takve imamo posebne apartmane!” – govorio je goropadni stražar dok se Luki hladan znoj slijevao niz leđa. Jedan je drugi uzeo teške ključeve, kakve su do tada zarobljenici, sada očigledno zatočenici, vidjeli samo u nekim filmovima i krenuo uz stepenice, na kat.