Uskoro nove knjige!

Zahvalni smo dragom Bogu i autoru Zdravku Careviću koji nam je ponudio nakladništvo svoje dvije odlične knjige: “Ovim su šorom prolazili svati” i “Kad su cvjetale trešnje”.
Obje su knjige izdavane ranije kroz nekoliko izdanja, a sada se autor odlučio nama pokloniti povjerenje nakladnika njegovih djela.
Autor Zdravko Carević Car – domoljub, ratnik, branitelj, pjevač, skladatelj, poetičar, prozaičar – kao pripadnik 3. gardijske brigade “Kune” sa suborcima sudjeluje u borbama u Istočnoj Slavoniji i u Bosanskoj Posavini, gdje je ranjen u srpnju 1992. godine.

Oči u oči s Goranom Hadžićem

Pred njim je sjedio, nitko drugi, nego takozvani predsjednik, takozvane Srpske Autonomne Oblasti Krajine, bradonja u maskirnoj uniformi s crnom beretkom na glavi, glavom i posebice bradom, skladištar Vupikovog pogona u Pačetinu – Goran Hadžić. Od poznatih mu, tu je još bio i Boro Bogunović, u to vrijeme ministar policije te samoproglašene „Krajine“, inače prije rata vozač kamiona za razvoženje robe po seoskim trgovinama. Dovozio je robu i u Lukin Lovas u trgovinu u kojoj je poslovođa bio Lukin punac Petar Čorak.

Poziv iz Beograda

Prije nego što nazovem broj u Srbiji, odlučio sam pitati susjede znaju li nešto više o tome. Osim da je poziv iz Beograda i da je taj čovjek odvjetnik, nisu znali ništa više, a poruka za mene je bila da se što prije javim jer je hitno i jako važno. Ne preostaje mi ništa drugo nego nazvati broj. Sjeo sam u automobil, krenuo s gradilišta i otipkao taj broj na svome mobitelu. Javio se ženski glas koji me uljudno pozdravio predstavljajući ured koji sam dobio: – Ovde kancelarija advokata Đorđa Dozeta!

“Ledara”

Pomozi mi, Bože, da ovo izdržim i preživim, da se vratim svojima najdražima kojima sam još toliko potreban, ali i da ovo jednoga dana ispričam svijetu, kako se nikada ne bi zaboravio ovakav zločin prema ljudima, koji su krivi samo zato što misle drukčije od svojih mučitelja i što su druge nacionalnosti. Bože, Ti štitiš nemoćne i progonjene, ugnjetene i obespravljene. Skreni pogled na nas, blagoslovi nas i čuvaj, obasjaj nas svojim licem i budi nam milostiv. Znam da zlo napada tvoje miljenike, ali i da ih nikada nisi ostavio bez prave ljubavi. Svemogući Bože, neka se vrši volja Tvoja.

Svjedočanstvo koje ledi krv u žilama

Ostaje nepomičan u sjedećem položaju. Vidim što se događa pokojnom Anti te od straha skačem na noge iz ležećeg položaja i stajem u desni kut male prostorije. Na podu ostaje ležati Antun Aračić koji je mentalno bolestan čovjek, a čije tijelo se samo stresa od metaka koji ga pogađaju u rafalnoj paljbi. Kratki trzaji tijela mi govore da je i on završio svoj ovozemaljski život. Odmah ispod mojih nogu ležeći potrbuške nalazi se Rasim Vugdalić, stariji, prosijed, dobrodušan čovjek oštre kose i brade. Kroz glavu mi prolazi da je sada na redu jedan od nas dvojice. Iz pravca vrata na maloj prostoriji dolazi vrlo kratak rafal, mislim dva metka i vidim tik ispred mene kratki trzaj Rasimovog tijela koji leži potrbuške. Predosjećam da su mi ovo zadnji trenutci i da je mojoj neizvjesnosti došao kraj. Očekujem da puška zagrmi zadnji put i riješi moju agoniju. Osjećam oštar bol u prsima i razmišljam kako će to izgledati, ali ništa od toga se ne događa.

Prvo ispitivanje

Luka je stajao bez prava da se pomakne, da prebaci težinu tijela snoge na nogu, da bar na trenutak ispravi glavu ili spusti ruke niz tijelo. Boljele su noge, križa, ramena, ruke, vrat, glava. Trnulo je cijelo tijelo. Vrijeme je užasno sporo prolazilo. U glavi mu je odzvanjalo ono o spremanju apartmana s noćnom posjetom!