Goran Hiller, autor knjige “Ispovijest Zarobljenika”:
U ovom opisanom događaju istaknuo bih nekoliko detalja koji cijelu ovu proživljenu situaciju čine još zanimljivijom i dinamičnijom.
- Baka koja je srpske nacionalnosti i živi dva kilometra od naše kuće, a koja nikada prije nije dolazila kod nas, dolazi baš u našu kuću kako bi nas zamolila za pomoć.
- Dolazeći kod nas, prošla je minimalno 20 kuća u kojoj su živjeli ljudi srpske nacionalnosti.
- U trenutku, kada dolazi zamoliti za pomoć, domaći ljudi imaju zabranu druženja s nama.
- Nakon zarobljavanja, iz Zborišta nas odvode u Liješće iako je prvotna zapovijed bila Podnovlje.
- U zatvor dolaze djeca i prepoznaje me dječak kojem sam ja pomogao, a da ga pri tome nisam ni prepoznao.
- Iz zatvora puštaju moga oca i brata što omogućava da ja iziđem na opisani način. Prolaz kroz punktove vojne policije trojice ljudi bio bi znatno teži pothvat.
- Dječak poznaje mog školskog kolegu kojega poziva u zatvor.
- Školski kolega ništa ne mogavši učiniti, traži pomoć od svoga strica.
- Njegov stric ne mogavši ništa učiniti, traži pomoć od poznanika koji se zove Mirko Ceran. Upravo on je bio nećak bake kojoj smo pomogli neposredno prije rata.
- Čovjek suprotnih svjetonazora ulaže izniman napor i izlaže se opasnosti kako bi mene spasio iako me nikada prije nije vidio.
- Nekoliko dana nakon što sam izišao iz logora dogodilo se ono čega smo se plašili. Na liniji je poginuo srpski vojnik i u znak odmazde ubijeni su svi koji su u tom trenutku bili u logoru. Tijela nikada nisu pronađena.
- Ja sam bio zadnji koji je iz tog logora izišao živ.
- Peti dan nakon što je mene spasio, poginuo je Mirko Ceran.
- Desetak dana nakon toga hrvatska vojska ulazi u selo Liješće.
Toliko slučajnosti nije moguće ukoliko Bog ne traži načine da se one dogode.
