Autor: Vilim Karlović
Ovaj tekst objavljujem kao odgovor nekim ljudima koji putem komentara i društvenih mreža unose pomutnju i obmanjuju druge lažima i zabludama o židovskom izabranom narodu. Možda to čine i iz neznanja, ali dužan sam upozoriti kako je Bog po proroku Hošei (4,6) u Svetom Pismu upozorio svoj narod da gine jer je odbacio znanje. Ako nešto krivo činimo i još pored toga zavodimo druge, neznanje nas neće opravdati. Molim vas imajte strpljenja i volje potrošiti petnaest minuta na čitanje ovog teksta kojega sam napisao najkraće što sam mogao na ovu temu.
Na početku, svima koji imaju problem sa cionizmom moram postaviti pitanje na ovaj način:
Kako biste se osjećali kada bi vas netko optužio zbog vašeg domoljublja?
Cionizam nije ništa drugo doli ljubav prema domovini Izrael iz koje je nastala težnja i želja za obnovom Izraelske domovine.
Drugo pitanje: Ima li Izrael pravo na svoju državu?
Ako mislite da nema, znajte da ste u pobuni i sukobu ni sa kim drugim već sa svemogućim Bogom i Gospodinom nad Vojskama Isusom Kristom.
Cionizam nije ništa drugo nego izraelsko i biblijsko ‘pravaštvo’.
Jer onaj koji cionizam stavlja u istu ravan s masonerijom i đavlom, a takvih među nominalnim kršćanima ima puno, čini upravo ono što masonerija želi i na čemu stoljećima radi: potiče i promovira mržnju prema Židovima i Izraelu. Niti jedan kršćanin ne smije i ne može biti dio toga.
Naravno, preporučam malo čitanja i proučavanja što je cionizam.
Preporučam ovaj link na engleskom koji dosta detaljno i jasno tumači cionizam:
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Zionism
Prije svega zanima me koliko čitaju i proučavaju Riječ Božju, te koliko mole po Svetom Pismu tj. prema Bibliji, svi protivnici cionizma i židovske državotvornosti, a samim time i Židova?
Taj odgovor je vrlo bitan, jer ukoliko je odgovor negativan onda sve ovo što ću dalje pisati za takvu osobu nema smisla.
No, ajmo dalje barem za one koji žele nešto naučiti i ne biti u prokletstvu zbog pobune i otpadništva od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista zbog mržnje i neprijateljstva prema Židovima.
Koje je obrazovanje ljude naučilo da Izrael nije nikada bio država?
Znamo da je obrazovanje barem 300 godina aktivno u rukama masonerije tj. prosvjetiteljstva. Također tvrditi da Izrael nije bio država, te negirati da Izrael ima pravo na državu, jasan je znak da takvima Biblija nije knjiga iz koje crpe svoje prvo i osnovno obrazovanje te da s njom ne provjeravaju sve ono što nas uče i što su naučili u životu.
Također zanima me odakle ljudima znanje da je Izrael okupirao Palestinu?
Zanima me znaju li povijest Palestinaca i Palestine?
Odakle su Palestinci, kad su se naselili na to područje, tko ih je naselio?
Tko im je dao i ime “Palestina”, kada i zašto?
Ne znam je li poznato da je u tom zatiranju židovstva i njihove domovine, od strane Hadrijana, osim preimenovanja židovske domovine i Jeruzalem preimenovan u Aeliju Capitolinu.
Samo nemojte molim vas ući u zabludu da su Palestinci nasljednici “Filistejaca” i Filisteje!
Posebno je bitna uloga britanske kraljevske krune koja je u naslijeđe na tim prostorima i ostavila temelje rata i prolijevanja krvi, kako židovske tako i palestinske.
Posebna i malo duža tema koju treba proučiti, a ja je sada ovdje neću i ne mogu detaljno ispisivati. Stoga vam proslijeđujem link u kojem je sve lijepo objašnjeno u dokumentarnom filmu „Nedjeljivi Izrael“ s prijevodom na hrvatski:
Posebno predlažem svima čitanje knjige „Arapsko-izraelski sukob“ koja dosta detaljno opisuje i govori o toj temi:
Možete je naručiti na: https://verbum.hr/arapsko-izraelski-sukob-5794
Autor je Boris Havel, hrvatski politolog, povjesničar i prevoditelj, stručnjak za Bliski Istok. Čovjek je docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a inače je i sudski tumač za engleski, hebrejski i švedski jezik.
Doktorirao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 2012. na temi Religijski aspekt arapsko-izraelskog sukoba. Na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu magistrirao je komparativnu religiju, a na sveučilištu Livets Ord koje je podružnica američkoga sveučilišta Oral Roberts University u Uppsali diplomirao je međunarodne odnose i povijest. Studirao je i na Uppsala sveučilištu.
Knjiga i djelo koje vam preporučujem za čitanje i studijsko proučavanje izraelsko-arapskih zbivanja, ali i sukoba, na preko 600 stranica donosi vrlo argumentiran povijesni pogled na to važno pitanje. Autor je koristio preko 350 najvažnijih djela i naslova svjetske literature o toj tematici, a izvori su židovski, kršćanski, islamski, ali i svi drugi svjetski izvori važni za tu temu. Tako na primjer od enciklopedija koristi „Encyclopedia Judaica“, „Encyclopedia Britanica“, „Encyclopedia of Islam“, „Encyclopedia of Quran“ i „Hrvatsku enciklopediju“.
Predstavljam vam iz ove knjige jedan manji ulomak iz „Uvoda u problematiku arapsko-izraelskog sukoba“:
„Palestinski Arapi, pak, koji su dočekali prve židovske doseljenike u Palestini, nisu gajili nikakve državotvorne ambicije, među njima nije postojao jači nacionalni identitet ni politički pokret. Otkako su muslimani ta područja zauzeli sredinom sedmoga stoljeća, ondje nikad nije uspostavljena nikakva arapska država. Palestina je bila dijelom nekoliko muslimanskih imperija, i to uglavnom marginalni dio, nevažan i zapostavljen. Rijetka i kratkotrajna pridavanja važnosti Palestini i Jeruzalemu bila su povezana s unutarmuslimanskim sukobima ili reakcijama na neke izvanjske pritiske, primjerice za vladavine kalifa Abd el-Malika ili križarskih ratova. Nacionalizam koji će se među muslimanskim i dijelom kršćanskog stanovništva na području između Sredozemnog mora i Arabije pojaviti početkom dvadesetog stoljeća bio je arapski. Za napomenuti je kako se nisu svi kršćani poistovjećivali s arapskom nacijom i njezinim ciljevima, jer se primjerice dio libanonskih kršćana smatrao potomcima Feničana. O palestinskoj naciji nije bilo ni primisli niti će se ona, u smislu u kojem postoji danas, pojaviti još gotovo pola stoljeća nakon sloma turske vlasti.“
Znate li da je Izraelska država danas puno manja, skoro dvostruko nego im je Bog Jahve (a samim time i Gospodin Isus Krist) obećao i od njih tražio da ga zaposjednu tj. zapovjedio im?
Ne znam znate li da je Bog Izraelcima rekao da će ih kazniti i raseliti na sve strane svijeta, ali i da će ih sabrati i vratiti u obećanu zemlju?
Bog je 14. svibnja 1948. čudesno osnovao državu Izrael. Za pozivati se na čudo i njime argumentirati nastanak države Izrael potrebno je puno više redaka i teksta kako bi se opisala nemogućnost te misije. Naravno i o tome svjedoči i poučava Biblija, ali i potvrđuju povijesno-geopolitički trenuci u kojima se događa stvaranje države Izrael. Samo je Bogu dopušteno birati načine na koje će ispuniti svoja obećanja. Prisjetimo se samo povratka Židova iz babilonskog ropstva i kako im je perzijski kralj Kir Veliki, 539. godine pr. Krista, nakon što je osvojio i porazio „babiloniju“, dopustio povratak u svoju domovinu.
Kako biste naučili najbitnije o Izraelu predlažem vam svima pogledati odličnu emisiju na Youtube kanalu „DUEL“ pod naslovom „Juraj Ciprijan: Izrael – nekad i sad!“
https://www.youtube.com/watch?v=vadAUqjLXvE
Posebno pozivam na pokajanje one kršćane koji čine grijeh oduzimanja Božjeg identiteta Židovima, a takvih je nažalost jako puno. Ako netko znade dobro svoje ‘korijenje’ i porijeklo to su Židovi, a i o tome svjedoči Sveto Pismo. Mi koji se ozbiljno bavimo proučavanjem Riječi Božje, ali i izraelskog naroda, često se susrećemo s lažnom i izmišljenom teorijom kako današnji Židovi nisu Židovi nego su srednjovjekovni narod – Kazari. Naime, na strateški važnom položaju, na prolazu između Crnoga mora i Kaspijskog jezera, živjeli su u srednjem vijeku Kazari, narod turske obitelji naroda, organizirani u prilično moćnu državu. 740. godine kralj, dvor i vladajuća vojna klasa prigrlili su židovsku vjeru, te je judaizam postao državnom religijom Kazara. Nakon što je njihovo Carstvo razoreno u 12. ili 13. stoljeću ne znaju se točne povijesne činjenice što je bilo s njima. Najveći mit i fikciju, ali i ozbiljnu povijesnu zabludu napravio je Arthur Koestler napisavši knjigu „Kazari – 13. židovsko pleme?“ Za Kazare autor pretpostavlja, ili bolje rečeno u mašti se poigrava, da su nakon propasti njihove države najvjerojatnije migrirali prema istočnoj Europi, pa je tako moguće, nagađa opet autor, da su Židovi, naseljeni na tom području, zapravo kazarskoga podrijetla. Autor vrlo manipulativno nagađa da su ti kazarski izdanci mogući supstrat velikih židovskih središta istočne Europe i kolijevka brojčano najjačeg i kulturno najdominantnijeg dijela modernog židovstva, a u biti dovodeći u pitanje identitet današnjih Židova naseljenih u Izrael. Autor sam koristi jasno, a time se i štiti, terminologiju pretpostavki i vjerojatnoća i mogućnosti, pa i sam naslov svog djela lukavo završava upitnikom. Kada nam se netko poziva na ovu mitologiju o tzv. kazarima znamo “koliko je sati”, ali i da osoba, koja s ovime pokušava Židovima oduzeti pravo na državu i prostor, jer to kao ni nisu pravi Židovi, ima ozbiljno neznanje kao i duboki duhovni problem. Takvim zabludnjelim otpadnicima bismo opet mogli postaviti pitanje, a koje sam i u početku postavio:
Imaju li uopće (bilo koji) Židovi pravo na svoju državu?
Također jedna od najopasnijih knjiga za židovski narod je knjiga nepoznatog autora „Protokoli sionskih mudraca“, koja se pojavila prije skoro 120 godina, a pod čudnim i nerazjašnjenim okolnostima jednu verziju pronašao je Sergej Aleksandrovič Nilus.
Tvrdio je da se radi o izvodima iz protokola tajnih sjednica 24 židovska poglavara koje su se održavale tijekom prvog Židovskog kongresa u Baselu 1897. godine. Ova knjiga, kao niti jedna druga, nosi prokletstvo njenih stvaratelja, jer se pri masovnim zločinima nad židovskim narodom, kako u carskoj Rusiji, tako kasnije i u nacističkoj Njemačkoj, fašističkoj Italiji i na svim drugim prostorima gdje je vladao nacizam i fašizam, prizivalo na nju kao na ključni dokaz židovske zavjere protiv svijeta, tj. da su „Protokoli“ grozan plan, po kome su židovski prvaci i mudraci naumili uništiti države i pod jaram podvrgnuti cio svijet. Dakle, prema toj knjizi, navodnog nepoznatog autora, zaključak je da su se Židovi urotili protiv cjelokupnog nežidovskog čovječanstva (Gojima ili pogana), a zbog čega Židove kao trajnu opasnost treba uništiti. Nije li malo sumnjivo to da ta knjiga nema autora, ali i povijesna činjenica koja govori da se knjiga „Protokoli sionskih mudraca“ pojavila početkom prošlog stoljeća u carskoj Rusiji u kojoj je u to vrijeme antisemitizam izraženiji nego u drugim europskim državama. Valja napomenuti kako je u to vrijeme u carskoj Rusiji živjelo oko pet milijuna Židova tj. trećina tadašnje svjetske populacije Židova.
Sergej Aleksandrovič Nilus, pravnik, koji je odlično govorio francuski, engleski i njemački, dugo je živio u Francuskoj i bio povezan sa framasonima. Došavši na carski dvor u Petrograd, postao je pripadnikom jednog od okultnih pokreta, a koji su se nažalost početkom prošlog stoljeća raširili na ruskom carskom Dvoru. Nilus je imao dobre veze sa sličnim pokretima u Francuskoj, a kako se kasnije otkrilo i sa Mauriceom Jolijem, autorom kompilacije nazvane „Dijalog u paklu između Machiavellija i Montesquieua“, koja se kasnije utvrdila kao jedan od izvora „Protokola“. On je prvi 1903. godine ponudio caru „Protokole“ očekujući od njega nagradu, ali je car utvrdio da se radi o gruboj krivotvorini i naredio da se „Protokoli“ unište, a Nilus je sramno protjeran sa carskog Dvora. Valja napomenuti kako je Nilus ipak sačuvao kopiju protokola te je u skraćenom obliku objavljena u petrogradskom listu „Znamja“, između 1903. i 1907. godine. Vlasnik lista je bio militantni antisemit P.A. Kruševan. Poznat je po tome što je samo nekoliko mjeseci prije objavljivanja „Protokola“ potstakao pogrome Židova u Kišenjevu, kada je 45 Židova izgubilo život, a više od 400 ih je povrijeđeno. Naravno Nilusova verzija brzo se raširila gotovo po cijeloj Europi. U Njemačku su „Protokoli“ stigli 1919. godine, te su objavljeni u prijevodu Gottfrieda zur Beeka. Kasnije je izdavačko pravo preuzela Nacional-socijalistička partija, koja ih je izdavala u milijunskim nakladama. Godine 1933. Nacističko ministarstvo obrazovanja propisalo je „Protokole“ kao školsku lektiru. U uvodnom dijelu izdanja iz 1933. godine tiskana je napomena: „Dužnost je svakog Nijemca da prouči stravično priznanje Sionskih mudraca i da ga usporedi s bezgraničnom bijedom našeg naroda, a onda da izvuče neminovne zaključke.“
Meni se nameće zaključak o nezamislivoj Nilusovoj zaradi na svim milijunskim nakladama ne samo u Njemačkoj nego diljem svijeta.
1920. godine protokoli su objavljeni i u Sjedinjenim američkim državama, a za napomenuti je usput i da su se 1925. „Protokoli“ pojavili u Hrvatskoj, a 1934. u Srbiji.
U svim državama, gdje su objavljivani, „Protokoli“ su izazvali nemire i revolt prema Židovima, pa je razumljivo da su oni na sve načine, kojima su raspolagali, nastojali sa sebe otkloniti „krivnju“ koju im je podmetnuo nepoznati „autor“, odnosno „autori“, među kojima je nemalu ulogu odigrala tajna ruska carska policija i njene ispostave u Francuskoj. Naravno, znamo kako su kasnije završili i Židovi, ali i ruski carski Dvor izdan upravo i od same carske tajne policije. Nažalost zbog okultizma, kojega je Car nezainteresiranošću i tolerancijom dopustio na Dvoru, sam Car ni nije imao Božju zaštitu nego je na pladnju bio izručen masonsko-sotonskim dželatima. Naravno, ovdje neću i ne mogu otvarati temu masonerije i njihove hijerarhije, a osobito ulogu francuske okultne lože „Velikog Orijenta Francuske“ koja je imala značajan i presudan utjecaj na zbivanja o kojima sam prethodno pisao. Postavljam kratko pitanje: Vjerujete li zaista kako je autor „Protokola“ nepoznat?
Posebno je zanimljiva strategija izazivanja mržnje kršćana prema Židovima time kako su oni ubili Gospodina Isusa Krista. To je također čista masonska doktrina koju su nažalost jednim velikim dijelom koristili i nacisti, a evo danas preuzeli mnogi mrzitelji izabranog Božjeg naroda kao i mnoge neznalice.
Pitam sve koji imaju i najmanju mržnju prema Židovima: Tko su bili Petar Šimun, Ivan, Isusova majka Marija, Marija Magdalena, svi apostoli, apostol Pavao…svi oni koji su slijedili Gospodina Isusa Krista?
Jesu oni bili Rimljani, Hrvati, možda Srbi?
Tko je bio sam Gospodin Isus Krist, Židov ili?
Jesu li ljudi ikada čuli za mesijanske Židove?
Znate li koliko ih ima u Izraelu, ali i u cijelom svijetu?
Širom svijeta je preko milijun i 200 tisuća Židova koji Gospodina Isusa Krista priznaju za svoga Spasitelja tj. za Mesiju. U SAD-u preko 200.000, a i Izraelu nekoliko desetina tisuća.
Za pojasniti mesijansko židovstvo u samoj državi Izrael, kao statusno vjersko pitanje, je za ovu priliku dosta komplicirano zbog određenih zakonskih regulativa. No ukratko: kod pitanja konverzije ili prelaska na drugu vjeru, ona je prema izraelskim zakonima zabranjena, jer Židov koji prihvati Mesiju za Spasitelja, nakon što je čuo Evanđelje, za njih više nije Židov nego kršćanin, a čime i krši zakon. E, sad, statistike se o takvim kršenjima ne vode. Moj prijatelj, čiju sam vam knjigu preporučio za pročitati – Boris Havel – rekao mi je da je u njegovo vrijeme, dok je živio u Izraelu, svaka sedma Biblija koja se dijelila izraelskim vojnicima bila s Novim Zavjetom. Ako bi koristili statističke podatke na tom uzorku, a što nije nimalo zanemariv uzorak, onda bi gotovo 15% u Izraelu moglo biti Židova koji vjeruju u Gospodina Isusa Krista. E, sada, to je itekako ozbiljan broj obzirom da je u Izraelu oko 6,5 milijuna Židova.
Ajmo malo i biblijski promatrati kako nam se prema Židovima odnositi.
Prvo krenimo po onom obećanju koje je Bog dao Abrahamu. Ono je dano u tri navrata.
Prvo, Abraham će imati velik broj potomaka u mnogim narodima (Postanak 12,2; 13,16; 15,5; 17,4-6, 16-20).
Drugo, naslijedit će Kanaan (Postanak 13,15-17; 15,12-21; 17,8) i treće, Abraham će biti sredstvo kroz koje će Bog blagosloviti svijet (Postanak 12,3; 18,18; 22,18).
Recimo, u Postanku 12, skrećem pozornost na ovo: “Blagoslivljat ću one koji te budu blagoslivljali, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.”
Koliko i na koji način blagoslivljamo izraelski narod za kojega vjerujem znate da im je otac Abraham?
Ili ih mnogi proklinju kao što se dade naslutiti u mnogim reakcijama i komentarima.
Ajmo, još malo Biblije…
Apostol Pavao nabraja privilegije kojima su Židovi obdareni: “Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.” (Rim 9,5)
Obraćenje židova, koji nisu prepoznali čas svoga pohođenja kada je Mesija došao k njima, smatra se znakom koji se mora ispuniti prije drugog dolaska Gospodina, u slavi. To također najavljuje Apostol naroda, sveti Pavao:
“Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj? Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?” (Rim 11,11-15)
Stoga nas Pavao u Poslanici Rimljanima dalje opominje da se ne uznosimo nad Izraela po tijelu, jer ako smo mi kao divlja maslina pricjepljeni na pitomu, koliko će oni lakše biti ponovno pricjepljeni na svoju vlastitu?
Kao vjernici trebamo se silno radovati kada oni, koji su tako duboko uronjeni u kulturu, jezik i religiju u kojima je rođen Gospodin Isus Krist, prepoznaju u njemu Mesiju, puninu koju su naviještali proroci!
Međutim za nas katolike je zanimljivo i da postoje Židovi koji su, otkrivši najprije Isusa kao Mesiju, najzad dospjeli u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom.
Ajmo prema kraju…
Jel današnja politika i vodstvo Izraela pod vlašću Zloga? Jest.
Drugo, koja to država u svijetu nije?
Pa što kaže Sveto Pismo na tu temu?
Ivanova Prva poslanica kaže u 5,19: “Sav je svijet u vlasti Zloga”.
Simbol ‘Davidova zvijezda’, koja i nije Davidova, također je masonska podvala; ali je puno pogubniji njihov sekularizam, ubijanje nerođene djece, a vidimo i na koji način provode covid prevaru. Nažalost njihov narod u ovom vremenu trpi najveći progon poslije Drugog svjetskog rata i to od njihovih vladara, a koji su ih farmaceutskoj mafiji kompanije „Pfizer“ predali kao pokusne kuniće. Žive pod najvećim i najstrožim terorom ove sotonske lažne religije „covid-19“. Izrael kao država ne ponaša se ništa drugačije niti bolje nego 99,99 posto masonski okupiranih država u svijetu, pa nažalost i naše Hrvatske. I tako će biti sve do dolaska Gospodina Isusa Krista. Izrael je izabrani Božji narod kojem je Bog jasno i precizno odredio njihove državne granice.
Naravno, na ovu temu „Židovi i cionizam iz kršćanske perspektive“ odgovorio sam najkraće što sam mogao iako se zbog dužine teksta i ne čini tako. U toj temi sam 13 godina, a za utjehu ostalima, i sam sam slično razmišljao kao mnogi protivnici Izraela. Treba stvari dobro znati analizirati i razdvojiti “kruške” od “jabuka”, a to se ne može ako u nama nema Duha Istine koji nam dolazi preko Riječi Božje.
Ovaj odgovor sam napisao samo kao jednu malu pouku i da ljudi (osobito braća kršćani, jer ostali nemaju Duha za ovo vidjeti i razumijeti) ne budu u zabludi i prokletstvu zbog nje.
Nitko ne može reći da ljubi Gospodina Isusa Krista, a oduzima Božji identitet izraelskom narodu kao izabranom Božjem narodu s pravom na prostor i domovinu. Takav je Jednostavno u pobuni protiv Boga Oca i Gospodina Isusa Krista, a vrlo vjerojatno i vjeruje u „prokleto evanđelje“ po kojem ne može biti spašen.
Stoga sve pozivam, a posebno one u pobuni i nevjeri, na obraćenje i vjeru da je Gospodin Isus Krist umro na križu za naše grijehe pobijedivši smrt koja je grijehom naših praroditelja Adama i Eve ušla u svijet; da je zatim Gospodin Isus Krist pokopan i treći dan uskrsnuo od mrtvih; da to svi ispovijedamo raskajavajući svoje grijehe kao i svjedočeći Evanđelje spasenja.
Neka sve vas koji će te pročitati ovaj tekst blagoslovi Bog Otac u presvetom imenu Gospodina Isusa Krista.