Sjećanje mi se vratilo na 30. rujna 1991. godine, kada smo krenuli prema Vukovaru i bili sretni zbog toga što odlazimo na trenutno najopasnije ratište u Hrvatskoj. Naš put autobusom prema Vukovaru počeo je oko 15 sati uz hrvatske domoljubne pjesme koje smo iz srca svi naglas pjevali. Naša raspjevanost i sreća izvirali su iz ispunjene želje našeg zapovjedništva, a to je – otići u Vukovar i boriti se za svoju domovinu.
Ležim na krevetu uz prozor kroz koji probija prosinačka zima, pogleda uperenog u strop. Sunčeva svjetlost sramežljivo proviruje kroz rešetke na prozoru otkrivajući tek komadić neba. Okružen sam petoricom ljudi koji, svaki na svoj način, prekraćuju vrijeme u ovoj kolotečini takozvanog života.
Moja utjeha je bila i u tome što sam znao da sve nade ne završavaju u ovom našem zemaljskom životu. Nakon svega naučio sam i da Onaj koji mi je tu nadu dao i održavao je nikada to ne čini bez razloga. Knjiga je, stoga, velikim dijelom prožeta i mojim poimanjem duhovnosti, jer sam najveći izvor utjehe i nade vidio u Gospodu Bogu pa sam to morao prenijeti i čitateljima.
„Kako da ti se molim, Bože? Što da tražim od Tebe? Da molim za život ili brzu smrt? Da molim za snagu ili milost – no što je ovdje milost? Imajući na umu kakvim oružjem su naoružani naši krvnici, jedina milost je brza smrt. Kako biti spreman na smrt?“… „Želio bih se pomoliti prije smrti!“…
U autobusu je Zoran Gruber, koji mi je u prolazu namignuo i sjeo na desnu stranu, dva reda iza mene. Desno rame u koje je ranjen dobro mu je prokrvarilo, ali on se uvijek drži dostojanstveno. Kakav je god bio u akcijama, barem u one dvije u kojima sam ga vidio, takav je sad i…
Proteklih se dana u medijima pojavila informacija kako je nakon višegodišnjeg istraživanja policija u četvrtak, 5. travnja 2018. godine, podnijela kaznenu prijavu protiv 45-godišnjeg srbijanskog državljanina. Sumnja se da je nakon pada Vukovara, u studenome 1991., sudjelovao u strijeljanjima zarobljenika te u hangaru na Ovčari zlostavljao i ubijao zarobljene hrvatske branitelje i civile dovedene iz vukovarske bolnice, a…
Danas je 26. godina kako smo prekinuli sve veze s bivšom državom i proglasili nezavisnost. Ona nije došla sama od sebe niti nam je darovana milosrdno i s ljubavlju od naših neprijatelja, nego s puno žrtve, krvi i mučeništva. Kroz svoje iskustvo Vukovara i preživljavanja Ovčare objavljujem jedan dio iz svoje knjige “Preživio sam Vukovar…