Iv. 1 (1) “U početku bijaše riječ.”U početku svega i svih, pa i ove knjižice, jest Božja Riječ kojom se želimo učiti moliti, raditi, živjeti na najčvršćim životnim temeljima neprolazne, vječne Riječi. Iv. 1 (3) “Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.”Ovo djelce satkano je od zaziva Psalama koje možemo koristiti u…
Zahvalni smo dragom Bogu i autoru Zdravku Careviću koji nam je ponudio nakladništvo svoje dvije odlične knjige: “Ovim su šorom prolazili svati” i “Kad su cvjetale trešnje”.
Obje su knjige izdavane ranije kroz nekoliko izdanja, a sada se autor odlučio nama pokloniti povjerenje nakladnika njegovih djela.
Autor Zdravko Carević Car – domoljub, ratnik, branitelj, pjevač, skladatelj, poetičar, prozaičar – kao pripadnik 3. gardijske brigade “Kune” sa suborcima sudjeluje u borbama u Istočnoj Slavoniji i u Bosanskoj Posavini, gdje je ranjen u srpnju 1992. godine.
Poštovani prijatelji i pratitelji, obavještavamo vas da ćemo nakon više od godinu dana stanke nastaviti redovito objavljivati dijelove sva tri naslova knjiga u našem nakladništvu.
Ovaj tekst objavljujem kao odgovor nekim ljudima koji putem komentara i društvenih mreža unose pomutnju i obmanjuju druge lažima i zabludama o židovskom izabranom narodu. Možda to čine i iz neznanja, ali dužan sam upozoriti kako je Bog po proroku Hošei (4,6) u Svetom Pismu upozorio svoj narod da gine jer je odbacio znanje. Ako nešto krivo činimo i još pored toga zavodimo druge, neznanje nas neće opravdati. Molim vas imajte strpljenja i volje potrošiti petnaest minuta na čitanje ovog teksta kojega sam napisao najkraće što sam mogao na ovu temu.
Zlo devedesetih godina nikako nije počelo 4. kolovoza 1995. godine. Stvari valja sagledati pošteno kada se već godinama osporavatelji nužnosti i opravdanosti „Oluje“ pozivaju na istinu. Medalja uvijek ima dvije strane, a istina ima samo jednu. Koju?
Ja se i dalje molim u sebi. A kako sam ostao ležati,njih se sedam, osam okuplja oko mene i počinju me udarati palicama. Ne znam nisam gdje sve ne osjećam udarce: po glavi, ušima, vratu, po prstima i zglobovimaruku koje sam držao prekrižene iza glave. Udaraju me po leđima i bubrezima,posebno su bolni udarci po stražnjici i po butinama, a istovremeno pljušte polistovima i tabanima. Oni su se poredali tako da sve udarce dobivamistovremeno, a dok me tuku, vojni policajac skida crnogorski „fes“ i gura mi gapod nos da poljubim četiri „S“ vičući:– Ljubi ovo, majku ti jebem ustašku!! Ljubi, ljubi…!!
Pokretanjem „srpskog“ pitanja krajem 80-ih godina u Jugoslaviji, probudio se srpski nacionalizam s tvrdnjom kako su Srbi u Hrvatskoj građani drugog reda. Zagovaranje takve i sličnih teza dovelo je do nemira u Kninu već 1989. godine. U to vrijeme je u Vukovaru vladao mir iako je on bio Srbima u istočnoj Hrvatskoj ono što je Knin bio Srbima u zapadnoj Hrvatskoj. Slično kao u Kninu, rukovodeća mjesta u Vukovaru su uglavnom držale osobe srpske nacionalnosti čime se odražavala njihova privilegiranost bez obzira na to što su Hrvati bili relativna većina.