Teška jeza zbog konvoja
Brzo se vratio u postaju ne bi li čuo nešto novo. Pušio je cigaretu za cigaretom i šetao hodnikom satima. Kako tko izađe iz prostorije gdje se telefonira, pogleda ga upitno, ali uvijek isto odmahivanje glavom. Ništa! Bio je pri kraju snage. Sjeo je u jedan kut i podbočio glavu rukama. Zadrijemao je sjedeći umoran i slomljen u ovako teškom i neizvjesnom danu. Ne zna koliko je odrijemao kad je osjetio lagan dodir po ramenu. Otvorio je oči i pogledao ne znajući u prvi mah što se događa. Djelovao je kao sluđen, ne shvaćajući zašto tu sam sjedi u sitne sate.