Autor Goran Hiller nam ovom knjigom donosi povijesno svjedočanstvo jednog ratnog vremena za naš hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, u Bosanskoj Posavini 1992.
godine.
Ono je i nevjerojatno svjedočanstvo Božje ljubavi, milosrđa i providnosti. Hiller kao osamnaestogodišnji mladić, njegov otac Karlo i deset godina stariji brat Dražen od srpskih dobrovoljačkih i četničkih snaga bivaju zarobljeni u svom selu Zborište u vlastitom domu.
Odvedeni su u logor u obližnje selo Liješće i tada počinje prava drama i neizvjesnost preživljavanja. Osim tortura i mučenja koje prolaze, u jednom trenutku prisiljeni su i sami između sebe odlučivati tko će od njih trojice preživjeti.
U ovoj knjizi je toliko toga opisano što se nikako nije moglo dogoditi slučajno ili samo ljudskom intervencijom. Gotovo u svemu što se događalo je vidljiva i očita Božja prisutnost u autorovoj kalvariji, ali posebno u preživljavanju i sretnom završetku te agonije. Najbolje je o tome na kraju knjige u svom zaključku kroz „Zanimljivosti“ napisao sam autor gdje saznajemo za koliko malo je preživio i kakva je strašna tragedija zadesila sve ostale zarobljenike koji su ostali iza njega u tom srpskom logoru. Posebnu težinu i vjerodostojnost ovog djela čini svjedočanstvo Behrema Mašića, još jednog zarobljenika tog srpskog logora. Mašić potvrđuje i nadopunjuje
ovo autorovo svjedočanstvo uz neke dramatične dodatke koje ni sam autor nije mogao znati.
Način na koji je ova knjiga pisana je u svemu prihvatljiva za svakoga čovjeka. U njoj nećemo naći ni najmanji oblik mržnje ili sličnih negativnih emocija prema neprijateljskoj strani. Stoga je ova knjiga prihvatljiva i kao snažno duhovno i obogaćujuće životno štivo.
2 komentara