Razgovarajući prije nekoliko godina s prijateljem Ivicom Kožulom, na ručku, kod zajedničkog nam prijatelja velečasnog Davida Sluganovića u Slavonskom Brodu, susreo sam se s nevjerojatnom pričom iz Bosanske Posavine. Ivica je bio zadivljen svjedočanstvom koje sam taj dan upravo održao u župi Svete Obitelji velečasnog Davida. Svjedočio sam prema svojoj knjizi „Preživio sam Vukovar i Ovčaru“. Raspravljajući o detaljima svojega svjedočanstva, došli smo i do teme događanja u Bosanskoj Posavini u danima tih ratnih devedesetih godina. Ivica je iz tih krajeva, a i moje porijeklo je također iz okolice Dervente gdje su mi rođeni otac i majka. Spomenuo je kako zna za jednu čudesnu ljudsku sudbinu i istinitu priču koja se dogodila u tim našim posavskim krajevima.
Priča, koju mi je za stolom ukratko ispričao, svjedočila je kolika Bog čuda čini onima koji ga ljube. Priča jedne obitelji o kojoj mi je tada govorio kao i moje svjedočanstvo imali su istu poveznicu – Boga i njegovu neizmjernu ljubav. Već samo saznanje kako je jedan njegov dobar prijatelj kao devetnaestogodišnji mladić bio u zarobljeništvu kod Srba sa svojim ocem i starijim bratom u meni je izazvalo posebnu zainteresiranost. Slušajući Ivicu, odmah sam bio siguran kako ta priča može naći svoje mjesto u obliku svjedočke knjige. Rekao mi je kako njegov prijatelj planira o tome napisati knjigu na što sam mu uzvratio kako bi zaista bilo dobro jednoga dana objaviti tu priču.
Nakon gotovo tri godine od dana kada sam prvi put čuo za ratnu priču Gorana Hillera i njegove obitelji, konačno sam imao priliku kroz telefonski razgovor upoznati čovjeka o kojemu mi je Ivica svjedočio. Goran me zamolio da kao čovjek koji je proživio slično stradanje napišem Predgovor ove knjige. Naravno da o tome nisam dvojio, a osobito iz razloga što sam u svakoj riječi Gorana Hillera osjetio veliku ljudskost i poniznost. U svojoj skromnosti veličao je moje iskustvo zarobljavanja i patnje koju sam preživio te preda mnom skromno govorio o stradanju i patnji koju je sa svojom obitelji proživio. U tom kratkom razgovoru bilo mi je jasno zašto je Bog tako čudesno intervenirao i borio se za njega i njegove najmilije.
Čitajući ovu knjigu, već na samom početku svojega svjedočanstva autor nas uvodi u zbilju događanja jeseni 1991. godine koja su kroz rat koji se tada odvijao u Hrvatskoj naslućivali kako su došla neka drukčija vremena. Autor je jasan u preciziranju događaja toga vremena koja su dovela i do rata u Bosni i Hercegovini. Odjednom se pojavljuje vojska bivše države tzv. JNA kojoj se pridružuju i priključuju domaći Srbi. Svima je bilo jasno da se sprema rat i na tim prostorima, i njemu i njegovoj obitelji, ali i Hrvatima u tim krajevima.
Ovu knjigu doživio sam kroz četiri dijela.
U Uvodu i prvom dijelu (I – IV) autor nas upoznaje s okruženjem i selom u kojem je živio i odrastao, a u kojem su Hrvati bili velika manjina u odnosu na Srbe. Posebne emocije pobuđuje činjenica kako autor ima nepunih 19 godina pa nas to emotivno još više veže uz njega jer mora brinuti o sigurnosti svoje obitelji gdje s bratom i ocem drži stražu u dvorištu njihove obiteljske kuće.
Nažalost, autor ne uspijeva čak ni završiti četvrti razred srednje škole. To budi posebne emocije jer nas podsjeća na najljepši dio života i djetinjstva koji je nekima poput Gorana Hillera bio oduzet. Emocije se posebno nadograđuju kroz njegovu obitelj koja je nažalost prisiljena napustiti svoj dom i imanje. Čitatelj biva osobito emotivno dirnut zbog velike boli i tuge njegove majke i bake koja je bila bolesna te nije ni razmišljala napustiti svoje ognjište.
Drugi dio (IV – XII) je kalvarija koju kao zarobljenici proživljavaju autor, njegov brat i njihov otac. Samo zarobljavanje njih trojice je plod povjerenja koje su imali u svoje susjede s kojima su živjeli kao i života u istini kako nikome ništa nisu krivi pa se nakon odlaska sa svoga ognjišta ipak nakratko vraćaju kući. U ovom dijelu knjige posebno smo izloženi saznanju o torturama i mučenjima koje su svi zarobljenici morali proći. Osim nekoliko zarobljenih Hrvata s njima su tu još bili i Muslimani pa čak i Srbi koji su se na bilo koji način ogriješili o svoje. U tim prvim trenutcima zarobljeništva autoru najteže osim samog zarobljeništva i oduzimanja slobode njih trojice pada činjenica kako ih odjednom nitko ne prepoznaje, a do jučer su se s njima družili i pozdravljali ih.
Čitajući sve torture, koje su morali proći njih trojica, potvrđujem kako su srpski isljednici sve radili prema istom obrascu ponašanja jer sam i sam prošao zarobljeništvo nakon pada Vukovara. Ne mogu ni zamisliti koliko bi mi sve još teže bilo da sam morao gledati mučenja i iživljavanja na nekome od svojih najmilijih kao što je to autor morao proživjeti s ocem i bratom.
U ovom dijelu knjige do izražaja dolazi snaga vjere i povjerenje u Boga i našega spasitelja Isusa Krista. Autor nas upoznaje s time kako je njegova obitelj prije rata svakodnevno molila te na isti način postupaju on i brat dok im oca ispitujući premlaćuju. Autor navodi kako je to i jedino što im je preostalo. I sam priznaje kako se slušajući očeve jauke te iščekujući tko je od njih sljedeći teško bilo koncentrirati na molitvu. U ovom drugom dijelu velike muke i patnje posebno do izražaja dolazi vjera i nada koju autor polaže u Boga. Jedno od velikih samopouzdanja je i molitva krunice s čime se i ja poistovjećujem prisjećajući se događaja koje sam doživio i preživio na Ovčari. Naravno da se u takvim najtežim i bezizlaznim situacijama svaki čovjek može poistovjetiti s autorom. Kada nam je najteže u životu, ne preostaje nam ništa drugo nego pogled uprti u Nebesa i našega Boga. 
U ovom dijelu knjige posebne se emocije bude zbog odnosa koji je pun ljubavi između oca i dvojice sinova, ali i dvojice braće. Osjeća se i vidi koliko im teško pada patnja onoga drugoga i svaki od njih bi što više toga htio preuzeti na sebe. Najveću emociju u meni izaziva Goranov otac Karlo koji je morao slušati i gledati patnju svojih sinova, a osobito starijeg sina Dražena. Kako sam i sam otac šestorice sinova ne mogu ni zamisliti kako bih se osjećao na mjestu Goranova oca. Ovaj je dio za mene najpotresniji zbog velike patnje glavnih protagonista. Ipak, na djelu je i Božja dimenzija kroz ljude i osobe s druge strane koje pokazuju svoje razumijevanje i trude se koliko-toliko olakšati im zarobljeništvo. To za mene kao čovjeka i čitatelja budi nadu kako nisu svi ljudi isti, ali i da molitva koja je snažna i stalna ima svoju moć i smisao.
Treći dio (XIII-XVII) ove moje osobne podjele autorove knjige je najdramatičniji. Baš kada se čitatelj naviknuo kako ne može biti gore, osim da ih svu trojicu ubiju, neprijatelj smišlja nezamisliv scenarij te ulazimo u vrhunac radnje ove knjige. U tom scenariju neprijatelj svu odgovornost za njihove živote prebacuje na njih same te smišlja doslovno najpodliji način za mogućnost njihova preživljavanja. Ipak, pouzdanje u Boga i molitva čine da ih upravo taj neprijateljski podmukli plan na neki način spašava. Posebno je dramatična borba za Goranov život u čiju se bitku uključuje i sam pripadnik četničkih formacija. Njegova borba za Gorana je plod Božje istine i ljubavi koju je obitelj Hiller živjela i svjedočila djelom koje je na kraju potaknulo i toga četnika u borbu za autorov život.
U četvrtom dijelu (XVIII-XIX) svjedočimo načinu na koji se autor konačno dočepao slobode. Autor i ovdje vješto dočarava dramatične trenutke neizvjesnosti svojega puta u slobodu. U njegovim emocijama nakon shvaćanja da je slobodan čovjek prepoznajemo i sebe jer nam je konačno pao kamen sa srca nakon svih strahota koje je kao mladi zarobljenik morao proživjeti sa svojim najmilijima. Ovdje saznajemo što se dogodilo i s ostalim članovima njegove obitelji.
Kao čovjek, koji je počašćen napisati svoj prvi Predgovor u nečijoj knjizi, zahvalan sam Bogu što je to baš u ovoj Gorana Hillera. Posebno mi je drago jer je ova knjiga, osim povijesnog svjedočanstva jednog vremena za naš hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, nevjerojatno svjedočanstvo božje ljubavi, milosrđa i providnosti. U ovoj knjizi je toliko opisanih situacija koje se nikako nisu mogle dogoditi slučajno ili samo ljudskom intervencijom. Gotovo u svemu što se događalo je vidljiva i očita Božja prisutnost u autorovoj kalvariji. Najbolje je o tome na kraju knjige u svojem zaključku kroz „Zanimljivosti“ napisao sam autor u kojem saznajemo kakva je strašna tragedija zadesila sve zarobljenike koji su ostali iza njega u srpskom logoru.
Način na koji je ova knjiga pisana je u svemu prihvatljiva za svakoga čovjeka. U njoj nećemo naći ni najmanji oblik mržnje ili sličnih negativnih emocija prema neprijateljskoj strani. Ova je knjiga za mene kao kršćanina i čovjeka prihvatljiva te ju doživljavam kao duhovno i obogaćujuće životno štivo.
Mir Kristov i Božji blagoslov čitatelju ove knjige!
Vilim Karlović, autor knjige „Preživio sam Vukovar i Ovčaru“
KNJIGU MOŽETE NARUČITI NA: https://vilimbook.com/narucite-knjigu-ispovijest-zarobljenika/
Krenimo s čitanjem: https://vilimbook.com/goran-hiller-ispovijest-zarobljenika/
7 komentara