Sjećanje na najgori dan
Došli su ljudi u bijelom i ne obazirući se na ganutog oca zgrabili ležaj i žurno odvezli unesrećenoga. Oni nisu imali vremena za suze, a i da su imali ne bi mogli toliko suza isplakati koliko su nesreća i smrti svaki dan vidjeli. Njima je bio važan samo jedan cilj, što prije pružiti pomoć ranjenome i pokušati mu spasiti život, nogu i ruku.