Foto: Matija Topolovec/PIXSELL
Prije nastavka zajedničkog puta kroz moju knjigu „Preživio sam Vukovar i Ovčaru“ želio bih s vama podijeliti kolumnu novinarke Ines Grbić, glasnogovornice Zadarske nadbiskupije i autorice kolumne „Kap(i) u moru“ portala „Laudato“. Tekst odgovara na jedno izuzetno važno pitanje na temu obrane Vukovara: Da li je bio izdan? Tema je to, uz temu o tzv. dogovorenom ratu, s kojom se godinama bavim pokušavajući vrlo jasno i argumentirano opovrgnuti ta lažna i mogu slobodno reći sotonska podvaljivanja našem narodu.
Naslov kolumne: „Čestitka uz 25 godina obranjene Hrvatske: Vukovar nije bio izdan!“, a u podnaslovu ili pratećem tekstu naslova Ines Grbić piše: „Dogodila se istinska i najljepša čestitka uz 25. godišnjicu obrane Hrvatske, kruna čijeg se krvavog rađanja na osobit način odvijala u Vukovaru.“
Link na kojem možete pročitati cijelu kolumnu nalazi se pri kraju ovog teksta. Hvala vam jer znam da će te i druge upoznati s ovom temom i podijeliti post.
Postoje mnogi ljudi za koje možda ne znamo, a na osobit način ljube svoju domovinu i svoj narod, te su sve svoje djelovanje podredili tome. Utoliko je to vrijednije kada djelujuju Bogu na mio i ugodan način, baš onako kako On želi – u pravdi, istini i ljubavi!
Ines Grbić je zasigurno jedna od takvih. Imao sam je prilike upoznati i s njom prolaziti jedan period svog duhovnog puta nakon mojeg povratka u Kristovo naručje 2008. godine. Zahvalan sam joj jer je moju promociju knjige, u veljači 2012. godine u Nadbiskupijskom sjemeništu “Zmajević” u Zadru, prepoznala kao jedno snažno duhovno i domoljubno svjedočanstvo. Podržala je moj rad, te me i sama pratila često se u tome požrtvovno angažirajući i preko granica svojih mogućnosti.
Želja mi vas je dragi prijatelji upoznati s Ines pa vam u nastavku teksta donosim dio njezine biografije, a koju u cijelosti možete pročitati na portalu „Laudato“.
Ines Grbić je godine 1994/95. upisala studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Diplomirala je na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1999. s temom: „Kritički racionalizam Karla Poppera i povijesni pristup rekonstrukciji razvoja znanosti Thomasa Kuhna“. Na prijedlog nadbiskupa Prenđe, kao stipendistica austrijske biskupije Željezno, od 2000. pohađala je jednogodišnji tečaj novinarstva na Katoličkoj medijskoj akademiji u Beču.
Glasnogovornica je Zadarske nadbiskupije i tajnica Tiskovnog ureda koji je na blagdan sv. Augustina 28. kolovoza 2002. godine utemeljio nadbiskup Prenđa. Bio je to, nakon đakovačkoga, drugi takav ured u Crkvi u Hrvatskoj. U pripremi za taj rad, bila je na praksi u redakciji Glasa Koncila, kod glavnog urednika Ivana Miklenića. I danas je novinarka, fotoreporterka i izvjestiteljica Glasa Koncila, Hrvatskoga katoličkog radija i Informativne katoličke agencije te je suradnica emisije „Živjeti put nade“ programa „Glas Hrvatske“ Hrvatskoga radija. Autorica je niza intervjua i reportaža, uređuje i vodi vjersku emisiju „Dan Gospodnji“ na Radio Zadru. Vodila je Odbor za medije uz Papin pohod 2003. godine i SHKM 2010. godine. Moderatorica je mjesečnog susreta „Večer u knjižari“ u knjižari „Verbum“ u Zadru na kojem gostuju intelektualci, znanstveni i kulturni djelatnici. Posreduje informacije iz života mjesne Crkve dopisništvima nacionalnih i lokalnih medija. Uredila je posebna tiskana izdanja Zadarske nadbiskupije, između ostalog i monografiju o pohodu pape Ivana Pavla II. Zadru, knjigu sjećanja povodom Papine smrti, zbirku eseja Ivana Prenđe „Ljubiti Crkvu“. „Kap(i) u moru“ naziv je njezine kolumne na portalu Laudato. Članica je Odbora za medije HBK.
Služba koju obavlja nije klasični posao s fiksnim radnim vremenom, nego poslanje koje zahtijeva raspoloživost cijele osobe, kao aktivni laički angažman u Crkvi. Piše sadržaje za mnoge svečanosti i događaje na nadbiskupijskoj razini koje vodi: od predstavljanja knjiga, koncerata, akcija, gostujućih predavača, suorganizira i pomaže u realizaciji raznih događaja u mjesnoj Crkvi.
O Ines Grbić najbolje govori ono što ona osobno nosi u svojoj nutrini kroz svoje poslanje. U odnosima s javnošću izložena je kontaktima s mnogim ljudima, u funkciji brojnih posredovanja, pa je raduju trenuci tišine i mira kod kuće ili u prirodi. Veseli je kad može biti u kutku crkve, za svoju dušu, „skrivena“, bez foto-aparata i diktafona, po osobnoj potrebi, a ne po službenoj dužnosti. Jer takvi trenuci s Gospodinom su je i doveli do službe u kojoj djeluje.
Svaki njezin pročitani tekst za mene je posebna duhovna i realno-svjetovna okrijepa. Slobodno mogu reći kako u svom životu nisam naišao na nekoga tko svojim riječima može na tako konkretan i precizan način, prožimati čovjekovu dušu upravo duhovnim dubinama govoreći o svakodnevnim (pa i povijesnim) životnim zbivanjima. Ines će svojim analitičkim pristupom, na samo njoj svojstven stilski (leptirovski razigrani), ali i strastven način, pokazati koliko je duhom prisutna u našem društvu, otkrivajući sve dimenzije kroz koje kao društvo (zajednica, narod) putujemo s Bogom ili (često) bez Njega.
Čitajući njezine kolumne sigurno će te osjetiti koliko je potrebno truda, znanja i mudrosti iznijeti te riječi, a što zasigurno zahtjeva i veliku požrtvovnost.
Ipak, kako bih s riječi prešli na djela upućujem vas na link stranice portala „Laudato“ i kolumnu pod naslovom: „Čestitka uz 25 godina obranjene Hrvatske: Vukovar nije bio izdan!“ Preporučam čitanje i ostalih njezinih tekstova, jer nam svima mogu biti na ljudsku i duhovnu korist.
http://www.laudato.hr/Kolumna/Kap(i)-u-moru/Cestitka-uz-25-godina-obranjene-Hrvatske-Vukovar-n.aspx
I da…u petak nastavljamo s petim poglavljem „Kasarna“, a u kojem pišem o dagađanjima nakon izvođenja iz vukovarske bolnice. U vojarni smo čekali nekoliko sati trpeći najgore torture prije nego ćemo biti odveženi na stratište Ovčara.
