Vukovarska priča i danas živi u meni te vrlo često ispriča još poneki nastavak. Kao da je živi organizam koji se stalno razvija, raste i nadograđuje, kao da nema kraja. Ovaj puta su za to zaslužni hrvatski vaterpolisti i slavne legende toga sporta, koji su svojim dolaskom i željom da u Vukovaru odigraju utakmicu, iskazali veliko poštovanje prema žrtvi Grada heroja. Upoznao sam izuzetno skromne, jednostavne i suosjećajne ljude koji vole svoju domovinu. Treba istaknuti kako su prva nacionalna selekcija koja je odigrala neku službenu utakmicu u Vukovaru. Hvala dečki!
Naš dragi Vukovar proteklih dana pohodili su vaterpolisti hrvatske reprezentacije. Povod je bio odigravanje utakmice u skupini Svjetske lige protiv reprezentacije Francuske. Osim stručnog stožera, igrača i predsjednika Hrvatskog vaterpolo saveza Predraga Slobode, u Vukovaru su bile i slavne legende hrvatskog vaterpola i osvajači ukupno 17 zlatnih olimpijskih odličja. Ovo su ta slavna imena hrvatskog sporta koja su zlatnim slovima upisana u njegovu povijest: Zoran Roje, Milivoj Bebić, Deni Lušić, Goran Sukno, Dubravko Šimenc, Ratko Rudić, Tomislav Paškvalin, Veselin Đuho, Božo Vuletić i Perica Bukić.
Osim odigravanja utakmice hrvatski reprezentativci i legende željeli su iskoristiti priliku i pokloniti se stradalima i ubijenima u vukovarskoj ratnoj tragediji 1991. godine. Osim Memorijalnog groblja, gdje je započeo cijeli program odavanja počasti stradalima u Vukovaru, želja im je bila pokoniti se i na Ovčari. Pripala mi je čast sudjelovati u njihovom programu te posvjedočiti o događanjima i stradanjima na najvećem stratištu Domovinskog rata.
Naime, ovaj puta bilo je to u posebnijim i specifičnijim uvjetima nego inače. Moj prijatelj i autor filma “Ovčara – neispričana priča”, Nikola Kajkić, policajac i predsjednik Nacionalnog sindikata policije, uspio je nabaviti ključ i otvoriti stari dio hangara. Inače, svi koji dolaze posjetiti Memorijalni dom Ovčara imaju priliku vidjeti samo jedan uređeni dio koji je zidom odvojen od ostatka hangara, a u kojem su mučeni zarobljenici iz vukovarske bolnice.
Nakon zajedničkog obilaska Memorijalnog doma, prvi puta nakon tog dana, 20. studenog 1991. godine, imao sam priliku biti u tom istom hangaru i to s hrvatskim zlatnim i legendarnim olimpijcima. Da su u hangaru još bile bale slame gotovo bi sve bilo potpuno isto kao i tada, te kobne večeri. Sjećanja su se vratila u te trenutke, a svjedočanstvo je proteklo uz velike osobne, ali i emocije svih nazočnih.
Taj dan, 13. ožujka 2017. godine, u tom starom dijelu hangara dogodio se jedan poseban trenutak. Svi koji ste čitali moju knjigu “Preživio sam Vukovar i Ovčaru” sjetiti će te se kako sam morao izuti one žute borovske cipele koje su neprijateljski vojnici nazivali “zenge”. Naime, tih dana 91. godine nakon zarobljavanja i predaje grada, svatko tko je imao te žute borovske visoke cipele bio je za njih “posebno opasan ustaša”. Moj spasitelj s Ovčare tražio je od mene da te cipele izujem kako ne bih bio upadljiv četnicima i dobrovoljcima.
U zamjenu mi je dao druge cipele s hrpe na kojoj su mnogi naši mučenici ostavili svoju obuću i odjeću prije ulaska u hangar. Na kraju mog svjedočanstva legenda hrvatskog vaterpola Dubravko Šimenc, danas i voditelj branda Startas u “Borovu”, poklonio mi je repliku istih onih cipela kakve sam ostavio na ovom mjestu prije više od 25 godina. Jedina razlika u cipelama je što danas na njihovoj bočnoj strani uz petu stoji ponosno simbol vukovarske obrane i pobjede u Domovinskom ratu – vukovarski vodotoranj. Tako su mi simbolično iz ruku zlatnih hrvatskih olimpijaca vraćene cipele na istom mjestu gdje sam ih morao i ostaviti.
Široj javnosti je gotovo nepoznat podatak kako je “otac“ tih prvih, slavnih “žutih zengi“, borovski kreator Ljuben Janičev.
“Čika Ljuben“, kako su ga s puno ljubavi i poštovanja zvali oni koji su ga poznavali, po nacionalnosti je bio Bugarin rođen 1943. g., koji je s 14 godina iz rodnog Dimitrovgrada došao u Borovo naselje. Ljubav prema crtanju i modeliranju, a kasnije i ljubav prema budućoj supruzi, zauvijek ga je zadržala u ravnici koju je zavolio, kao što je zavolio i Dunav i ribolov i široku slavonsku dušu.
Ljuben Janičev zarobljen je kao pripadnik Civilne zaštite i odveden u srbijanski logor Stajićevo, gdje je kao kreator “zengica“, baš poput onih koji su te čizme nosili na nogama, prošao surova maltretiranja od kojih se nikada u potpunosti nije oporavio. Iako godinama na dijalizi i teško bolestan, čika Ljuben je često, s puno ljubavi i ponosa pripovijedao članovima obitelji i prijateljima priču o nastanku žutih čizmica. Imao je silnu volju, kolumnistici Ani Galović, koja je prva pokazala interes za njegovu priču, ispričati detalje o njihovoj prvobitnoj proizvodnji, no bolest je bila jača od njegove posljednje želje. Umro je 23.07.2016. godine i sahranjen u svojoj drugoj domovini, u svom Vukovaru koji je toliko volio. (Izvadak iz teksta “Čizme trajnije od života” spisateljice Tanje Bjelobrajdić objavljen na portalu “projektvelebit.com”).
Ostatak teksta o legendarnim cipelama i autoru istih – Ljubenu Janičevu pročitajte na linku:
http://projektvelebit.com/cizme-trajnije-od-zivota/
Naši zlatni olimpijci obišli su i samo mjesto pogubljenja na Ovčari gdje im je Nikola Kajkić ukratko prezentirao događanja o organizaciji i načinu pogubljenja naših mučenika.
Drugi dan slijedio je posjet mostu na Vuki koji nosi naziv legendarnog dobrovoljca HOS-a iz Francuske – Jean–Michel Nicolier, te je uz njegovu bistu položeno cvijeće i zapaljene svijeće. Ceremoniji iskazivanja počasti priključili su se i reprezentativci Francuske kao i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.
Za mene je bio još jedan važan susret koji se dogodio nakon više od 25 godina. Susreo sam svoju zaštitinicu iz vukovarske bolnice, sestru s psihijatrijskog odjela Zorku Petrović. Razgovarajući više od dva sata i zajednički prisjećajući se tih dana i događanja uvjerio sam se zašto je dobri Bog poslao u moj život baš nju. Žena je to velike topline, dobrote i razumjevanja.
Slijedila je i utakmica koja po ničemu nije trebala biti neizvjesna te je na kraju naša reprezentacija u petom kolu FINA Svjetske lige upisala uvjerljivu pobjedu 16:6. Tuckovi izabranici pokazali su navijačima, među kojima je bila i Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, vrhunski vaterpolo.
Luka Lončar i Sandro Sukno postigli su tri pogotka, Xavi Garcia, Ivan Buljubašić i Anđelo Šetka dodali su po dva, dok su se Luka Bukić, Antonio Petković, Andro Bušlje te Ivan Krapić po jednom upisali u strijelce prve službene utakmice neke seniorske vrste, u Vukovaru.
Vukovarski novi bazen izvrsno je odradio zadatak, te se pokazao kao pravi domaćin našim i francuskim vaterpolistima. Na prepunom bazenu publika je uživala u predstavi naših reprezentativaca i gromoglasnim navijanjem i podrškom ispratila naše legendarne olimpijce i reprezentativce.
Doviđenja Vukovaru do neke druge prilike.
