Ispitivanje i provociranje

Preživio sam Vukovar i OvčaruLeave a comment

Pažljivo sam promotrio lica ne bih li koga prepoznao i pogled mi je zastao baš na dvojici koja su čak blizu jedan drugog na desnoj strani tog prostora. Bili su mi poznati  i imao sam osjećaj kao da sam ih negdje vidio, a to je bilo moguće jedino u Vukovaru. Promatrao sam ih i vidio sam da im je obojici nelagodno, ali, isto tako, nisam bio potpuno siguran jesam li baš njih vidio na Ovčari ili tko zna gdje. Odlučio sam kako neću reći da su mi poznati  jer nisam želio pogriješiti  i nekoga okriviti za nešto što možda nije učinio.

Zarobljeni

Ispovijest zarobljenikaLeave a comment

Poštovani prijatelji, u ovim danima kada smo prisiljeni biti doma iskoristimo vrijeme za čitanje. Želja nam je tome doprinijeti pa ćemo svakodnevno objavljivati ulomke naših knjiga. Predstavljamo vam dijelove knjige “Ispovijest zarobljenika”, autora Gorana Hillera iz poglavlja “Zarobljavanje”. Autor, njegov brat i otac, uvjereni kako su sigurni, vraćaju se u svoje već okupirano selo Zborište i tu počinje drama njihova života.

Turobne i teške misli

Vukovarski deveti krug1 Comment

Poštovani prijatelji, u ovim danima kada smo prisiljeni biti doma iskoristimo vrijeme za čitanje. Želja nam je tome doprinijeti pa ćemo svakodnevno objavljivati ulomke naših knjiga. Nastavljamo s čitanjem knjige “Vukovarski deveti krug”, autora Miljenka Miljkovića. Grad je pred zarobljavanjem, a pred autorom je teška odluka i unutarnja borba zbog svega što slijedi. Dijelovi poglavlja “Marija”.

Počinje strahota “kasarne”

Preživio sam Vukovar i Ovčaru2 komentara

Prije ulaska u autobus vojnici se odmiču, a četnici se zalijeću i počinju udarati dovedenog zarobljenika. Udaraju ga šakama, nogama i kundacima pušaka. Čovjek nemoćno popušta i pada na pod. Oni ga gaze i ponovo udaraju nogama dok se uz tupe udarce čuju jauci i uzdasi. Iako je od nas udaljen više od pedeset metara, sve se jako dobro čuje. Zvukovi koje čujemo tjeraju mene i sve druge u našemu autobusu da dignemo glave i gledamo. Iz prvog autobusa već izvode i drugog čovjeka i ponavlja se scena od maloprije, samo što se sada uključuje još jedna skupina četnika i teritorijalaca. Njih desetak gaze i udaraju našu dvojicu. Dok vojska i njezini oficiri odrađuju svoj dio posla, četnici odrađuju svoj i zaista su složna i uigrana ekipa.

Dolazak u “kasarnu”

Preživio sam Vukovar i Ovčaru2 komentara

Dvorište je puno vojske i vojnih vozila koja su nas pratila, a tu je i onih stotinjak četnika i teritorijalaca koji su nas također cijelo vrijeme pratili. Prizor koji vidimo ne ulijeva nimalo povjerenja i sigurnosti jer četnici i teritorijalci divljaju, pjevaju, imaju oružje u rukama i pucaju u zrak dok se JNA nekako nezainteresirano drži po strani. Autobusi se parkiraju u polukrug kod jednog većeg i jednog manjeg hangara za vozila. U odnosu na sve objekte i cijeli prostor vojarne mi se nalazimo negdje na kraju. Položaj našeg autobusa pruža nam dobru preglednost cijelog dvorišta i ostalih autobusa. Malo dalje od nas, na izdvojenom mjestu, parkiran je vojni autobus koji je tu bio još prije našeg dolaska. Spuštam glavu duboko dolje jer opet oko naših prozora kruže četnici.

ODVODE NAS IZ BOLNICE

Preživio sam Vukovar i Ovčaru1 Comment

Na samom izlazu oficiri JNA nadgledaju kako vojnici razdvajaju muškarce na lijevu stranu, a žene i djecu na desnu. Sve se događa nekoliko metara ispred mene. Ovdje je sada velika skupina ljudi jer smo se tu okupili iz raznih dijelova bolnice. Vojska je raspoređena na svakome metru. Sve nas požuruju i galame – vojska na nas, a oficiri na vojsku. Jedan oficir – visok, markantan, s brkovima – vodi glavnu riječ pa stalno požuruje i viče:
-„‘Ajmo, ‘ajmo! Malo brže to, idemo“!