Svjedočanstvo prema svojoj knjizi “Preživio sam Vukovar i Ovčaru” nazvao sam “Put Vjere i Nade”, a što je ujedno i glavna poruka knjige.
Svjedočim o patnjama i stradanjima hrvatskog naroda u Domovinskom ratu kao i svih drugih koji su ljubili svoju domovinu Hrvatsku, te o Božjoj ljubavi i milosrđu očitovanima u neprekidnom spašavanju mog života sa dva najveća vukovarska stratišta – Ovčare i Veleprometa.
Želim svojim svjedočanstvo iskazati Bogu svemogućemu hvalu što je u svom promislu odlučio boriti se za mene i spasiti me kako bih bio glas vapaja svih naših mučenika na čijoj krvi je rođena naša domovina Hrvatska.
Koji je moj cilj?
- Prikazati važnost žrtve i križnog puta kao temelj ljubavi koja vodi čovjeka prema bratu čovjeku i prema Bogu.
- Svjedočiti ljudima na svom životnom primjeru da je Bogu sve moguće i kako nikada u životu ne smijemo izgubiti Vjeru i Nadu.
- Poziv na beskompromisno obraćenje i promjene kroz otvoreno srce prema svakom čovjeku, pa i najgorem neprijatelju i mučitelju.
- Zagovarati oprost koji nam je ostavio Isus Krist kao jednu od najvećih poruka, jer je umirući na križu izgovorio misao u kojoj leži sva dubina Božje veličine i ljubavi: „Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine!“.
- Boriti se za duhovno izliječenje naše domovine kroz pozivanje na molitvu, post i žrtvu.
Što nudim slušateljima i čitateljima?
Dodir sa sljedećim temama:
- vrijednost žrtve koja se omalovažava kroz iskrivljavanje istine o Domovinskom ratu i argumente u opovrgavanju teorije o “izdaji Vukovara” i tzv. “dogovorenog rata”,
- prikaz žrtve i zločina koji je počinjen nakon pada grada kroz svjedočenje iz prve ruke o stratištima vukovarske “kasarne”, Ovčare i Veleprometa,
- duhovnu dimenziju, s naglasakom kako Božja prisutnost može učiniti nemoguće i potvrditi biblijsku istinu “Bogu je sve moguće!”
- snagu praštanja, jer naša pobjeda je potpuna ako svojom žrtvom i patnjom upravljamo tako da po uzoru na Isusa Krista oprostimo našim mučiteljima.
Zašto postoji svjedočanstvo Put Vjere i Nade?
Nakon velikog broja održanih svjedočenja i predavanja te više tisuća primjeraka knjige koje su ljudi pročitali, u mnogim porukama i pismima koje primam ljudi izražavaju snažne emocije i ohrabrujuću podršku. Mnogima je to iskustvo promijenilo pristup životu, ljudima i vjeri te kažu da nešto bolje o Domovinskom ratu nikada nisu čuli ni pročitali. Pisma izražavaju pozitivni stav o životu i crpljenju nade, bez obzira na nedaće društva i teškoće vremena u kojem živimo. Izlagani sadržaj ljude može dodatno oplemeniti i potaknuti da još više poštuju i vole sve što im domovina pruža. Također, treba naglasiti težinu izborene slobode, jer naše šanse u ratu protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja bile su nikakve. To daje dodatnu snagu jačini vjere u Božju pomoć za slobodom, kao i senzibilnosti nas samih prema domovini Hrvatskoj koja nam je dar od Boga.
O čemu govori knjiga „Preživio sam Vukovar i Ovčaru“?
Knjiga predstavlja osobno svjedočanstvo najgorih, ali i najboljih ljudskih osobina kako ih samo rat može iznjedriti, nevjerojatnih povijesnih događaja iz vremena Domovinskog rata, kao i teških događaja novijeg datuma. Knjiga govori o:
- herojskoj obrani Vukovara i teškim borbama do posljednjeg dana,
- nevjerojatnoj priči o preživljavanju masakra na stratištima “Ovčare” i “Veleprometa”, najvećih zločina u Domovinskom ratu nad našim narodom,
- zatočeništvu u srpskom logoru Srijemska Mitrovica,
- svjedočenjima na beogradskom procesu i suđenju za “Ovčaru”,
- razgovoru sa Šešeljevim četnikom koji me spasio iz “kuće strave”,
- analizi zašto se dogodila Ovčara i tko su pravi krivci za taj masakr,
- ljudskim padovima u životu i ubojstvu koje sam počinio 2008. godine,
- snazi vjere i nadi koju nikada ne smijemo izgubiti,
- praštanju, pomirenju i ljubavi prema svakome jer zločin ima samo jednu pripadnost – Zlu.
Što je učinjeno?
Knjiga je objavljena u studenom 2011. godine u izdanju Večernjeg lista, a kasnije sam samostalno pristupio tiskanju u vlastitoj nakladi. Za vrijeme dok sam bio na na izvršenju pravomoćne presude, knjigu su predstavljali:
- do 31. kolovoza 2014. godine moj suborac Srećko Karić, umirovljeni dočasnik HV-a, 70% ratni vojni invalid koji je u Domovinskom ratu tri puta ranjen,
- do 31. svibnja 2015. godine novinarka Ines Grbić, suradnica hrvatskih katoličkih nacionalnih medija.
Ovim putem im izražavam najdublju zahvalnost na žrtvi koju su na tome putu podnijeli za mene i moju obitelj odričući se i žrtvujući mnoge svoje osobne i poslovne obaveze kako bi ova priča živjela i pronosila se dalje.
Od početka veljače 2012. g., u gostovanjima po župama i društvenim prostorima u gradovima i mjestima diljem Hrvatske te hrvatskim katoličkim misijama u Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji i Mađarskoj, ostvarili smo dirljive vjerničke i domoljubne susrete te doživjeli podršku tisuća ljudi u ohrabrenju da se glas o žrtvi i ljubavi za našu domovinu širi.
Svjedočanstvo i dalje putuje našom domovinom kroz župe, braniteljske i civilne udruge, općine, gradove i mjesta.
Od široj javnosti poznatih osoba podržali su me: mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u RH, mons. dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup; mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački; fra Miljenko Šteko, predsjednik Unije franjevačkih provincijala Europe; fra Šimun Šito Ćorić, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa; vlč. Zlatko Koren, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke; vlč. Antun Sente, rektor nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu; don Damir Stojić; don Anđelko Kaćunko; fra Ivica Jurišić, duhovnik hrvatskih generala za njihova zatočeništva u Haagu; Petar Balta, glavni urednik nakladne kuće “Verbum”; dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata; Zvonimir Despot iz Večernjeg lista; Zvonimir Boban, Mirko Filipović – Cro cop; Jadranka Jureško Kero, dopisnica HTV-a i Večernjeg lista iz New Yorka; Mario Raguž, novinar HTV-a; Dejan Aćimović, hrvatski glumac i redatelj, Branko Ištvančić, hrvatski redatelj i drugi.
Zahvaljujem na Božjoj providnosti na svemu čime me po dobroti ljudi dariva.
Od srca Vam zahvaljujem na pažnji koju ste mi poklonili.
Mir Kristov!
Vilim Karlović
