Ljubljeni moji! Prije nego objavim treći dio poglavlja „Kasarna“ želim sve one koji me prate potaknuti na još malo promišljanja i zagledanja u svoju nutrinu. Čitajući teške, ružne i zle komentare nakon moje zadnje objave na blogu vilimbook.com dužan sam objaviti riječi našega duhovnog oca u vrijeme kada se slutio početak rata – kardinala Franje Kuharića, blagopokojnog nadbiskupa zagrebačkog:
“Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!”
Također rekao je još: “Među velikom većinom naših vjernika, naših prognanika, postoji raspoloženje za opraštanje i pomirenje, a to je znak izvršenja junačkog čina vjere.”
Čitajući komentare nakon svog zadnjeg posta razmišljao sam kome i na koji način odgovoriti. Moram priznati i da me povremeno uhvatila bol jer po onome što objavih učini se puno grijeha i zla u komentarima, kako onih koji su za mene tako i onih protiv mene. Osjetih i krivnju zbog toga te pomislih kako je možda najbolje ni ne objavljivati ništa. Doduše, to bi značilo da je neistina nadjačala istinu, a to je pak nešto što ni Bog ne želi. Razmišljajući što učiniti, Bog mi u pamet dozove prijatelja Antu Slavića iz Karlovca (inače Sinjanina), te njegovo nadahnuto podsjećanje ( u emisiji „Obasjani svjetlošću“ televizijske kuće „TV 4 rijeke“) na kardinala Franju Kuharića i njegovu evanđeosku propovijed 15. kolovoza 1991. godine na Mariji Bistrici.
Kao početak odgovora izgubljenoj braći objavljujem dio kardinalove propovijedi:
„Zato naše opredjeljenje za Boga, za Isusa Krista, uz Mariju i s Marijom mora biti izraženo našim obraćenjem od svakoga grijeha, našim unutarnjim oslobođenjem od mraka i djela tame da iziđemo na svjetlo Božje.
Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost, ali uvijek u zakonitosti pravne države. Zato se ne smije ništa učiniti ni protiv ljudske osobe, ni protiv njene imovine što bi bilo izvan zakonite obrane i što bi bilo samo izraz mržnje i osvete!
Stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko. Stoga ponavljam ono što sam kazao nedavno u Petrinji: Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre!
To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!
Obraćenje, molitva i post su najmoćnija sredstva u borbi sa Zmajem! Ljubiti istinu, činiti dobro, vršiti pravednost, zakoni su Božjega svijeta u kojem nema mjesta Zmaju. A mi hoćemo takav svijet, svijet mira i slobode! Za takav mir mi molimo. Bog neka pobijedi Zmaja u svakoj duši i savjesti da ljudi budu ljudi mira a ne rata!“
Hvala ti dragi naš kardinale i sveti čovječe!
Bez obzira na sve, dužan sam svjedočiti patnju, žrtvu i veliko očitovanje zla u tome vremenu, ali isto tako pozvati i na milosrđe, praštanje i molitvu kako za obraćenje našega naroda tako i srpskoga. Molim Boga da nikada niti jedno dijete, mladić, djevojka ili bilo koji čovjek, s bilo koje strane, ne mora prolaziti ovako teška stradanja.
Neka ovi moji tekstovi i knjiga, osim svjedočanstva i poziva na oprost i pomirenje, budu i opomena svima koji bi ponovo ratovali.
Draga braćo i sestre (kršćanska) – Srbi i Hrvati – koliko smo zaista spremni pripadati svome bitku i iskonu – Bogu Jahvi i Isusu Kristu?
Ukoliko nismo, ljubljeni moji, uzalud nam sve pa i ove naše zemaljske domovine zbog kojih smo spremni izgubiti dušu.
Što čovjek bez Boga može učiniti dobroga za svoju domovinu? Ništa brate…ništa…!
I za kraj, da ne bude zabune za bilo koga i na bilo kojoj strani: Dobro znam tko sam, što sam i zašto je počeo naš Domovinski rat! Hrvatski sam domoljub i branitelj, rat je počeo zbog agresije Srbije na Hrvatsku, ali sam i kršćanin obraćenik i bivši veliki grešnik. Ljubeći Krista i puštajući ga da mijenja moje srce spoznao sam koliko je korisno za mene i moj narod ljubiti i one koji nas progone.
Obraćam se sada svome bratu Hrvatu:
Molim te ne podržavaj me psovkom, mržnjom, gnjevom i željom za osvetom jer mi tako razdireš dušu i srce, i tjeraš me na bol i plač moje nutrine. I da, što je najgore proklinješ moj narod i voljenu mi domovinu Hrvatsku!
Riječi koje govorim i pišem su snagom i autoritetom Evanđelja Kristovog koje nam ostavi u zalog i oporuku po kojoj ćemo se spasiti.
Tko je protiv Kristovog Evanđelja taj je i protiv Boga, a tko je protiv Boga taj nije ni Hrvat ni Srbin nego sluga Zloga – Sotone.
Braćo moja ljubljena, obratite se Bogu i služite samo Isusu Kristu!
Mir vam Kristov!
Cijelu propovijed kardinala Franje Kuharića možete pročitati na ovome linku:
http://www.obitelj-malih-marija.com/cuvena-propovijed-sluge-bozjeg-franje-kuharica/
