Dragi prijatelji, prije nego što nastavimo zajedno prolaziti kroz moju knjigu „Preživio sam Vukovar i Ovčaru“, želim svima koji me pratite izraziti veliku zahvalnost. Prije nešto manje od mjesec dana nisam mogao ni slutiti da će ovaj blog posjetiti s današnjim danom preko 32 tisuće ljudi i da će te ukupno pregledati preko 107 tisuća stranica.
Ovako dobra i neočekivana posjećenost bloga za mene predstavlja i odgovornost kako bih vam ponudio što bolji i kvalitetniji sadržaj. Stoga se stavljam u Božje ruke i njegovo neizmjerno milosrđe da mi dadne mudrosti i snage uvijek koračati u istini i ljubavi, kako prema Gospodu Bogu svome, ali isto tako i prema svakome čovjeku.
Svakoga dana pratim sve vaše komentare, reakcije, pitanja, kritike, strahove, borbe pa čak i nevjere. Isto tako siguran sam kako je to sve na našu korist i da će nas dobri Bog usmjeriti prema zajedničkom cilju – traženju i prihvaćanju i(I)stine. Trudim se koliko god mogu, osobno u inbox svakome od vas, odgovoriti na sva pitanja, ali nije mi to moguće odmah, pa vas stoga molim za razumjevanje. Naime, sam uređujem ovaj blog, ali i općenito sve oko knjige i kontakata obavljam osobno. Naprimjer, jučer sam do kasno u noć odgovarao na preko stotinu pedeset poruka. Mnoga od pitanja koja mi šaljete u inbox se ponavljaju, a vezana su uz knjigu i likove koji se u njoj spominju. Na sva ta pitanja u idućim ću postovima odgovoriti i još dodatno obrazložiti sve što bi moglo biti zanimljivo. O temi Ovčare i Vukovara imam mnoga saznanja koja želim podijeliti s vama, a koja se trenutno ne nalaze u knjizi. Uskoro se nadam da ću objaviti i dodatak ovoj knjizi koji ću besplatno podijeliti na čitanje kao što to činim sada s knjigom.
Dobivam mnoge pohvale i divljenja kao čovjek, a neki me smatraju i herojem, a to mi kao čovjeku zna laskati i goditi. Hvala vam od srca na svim lijepim riječima koje mi pomažu kako bih mogao ići dalje na svojem putu Božjega sluge i svjedoka. Ipak, ja sam samo jedan mali i grešni čovjek koji je, bez obzira na tako velika čuda koja Gospod Svemogući – Bog Jahve – učini sa mnom, dugo godina lutao i teško griješio. Biti će prilike i o tome govoriti, ako me dobri Bog poživi. Neka mi dobri Bog dadne poniznosti i poslušnosti kako bih uvijek vršio Njegovu volju sa svim svojim slabostima i manama.
Neki dan sam dobio jednu poruku, možda zamolbu ili čak mogu reći i kritiku je li u redu objaviti ime toga našega malenog mučenika s Veleprometa. Poruku mi je poslao otac dvojice sinova. Promatrao je to s pozicije oca koji nikada ne bi volio saznati što su radili njegovom djetetu. Nažalost, moje objave su u njemu, kao i u nekima drugima izazvale i dozu gnjeva, ljutnju, pitanja oko smisla i uloge Boga u takvim situacijama kada stradava netko poput dječaka s Veleprometa. Osobito postavlja pitanje smisla oprosta i milosrđa prema ljudima koji su činili tako velika zla. Neke od njegovih rečenica su me pozivale da otkrijem imena zločinaca i to nazvao mojom dužnošću s čime se u potpunosti slažem. Na kraju mi je rekao i kako je lijepo oprostiti kada sam samo ja u pitanju, ali da ovdje nisam samo ja bitan nego se to tiče i drugih.
Naravno, što se tiče imena dječaka ništa ne bih učinio bez suglasnosti obitelji i razgovora s njima. Želim javnost upoznati kako je stariji brat, vjerojatno imena Đorđe, posjetio mene i moju obitelj još 1993. godine u naselju Utrine u Zagrebu. Tada sam upisao njegovo ime u jedan rokovnik, ali nažalost kako smo se puno puta selili tako danas ne mogu pronaći taj rokovnik, a ni njegove podatke. Neki dan sam posjetio Vukovar i stupio u kontakt s još jednim našim suptanikom s Veleprometa, čovjekom koji ga povremeno viđa u gradu, te dogovorio da ga obavjesti o tome kako se raspitujem o njemu. Posjedujem neslužbenu informaciju da je stariji brat bio branitelj Vukovara. Također dobio sam i ime profesora koji mu je predavao pa bih ovih dana trebao i s njime stupiti u kontakt. Ukoliko obitelj dopusti objavu imena malenoga mučenika ono će biti objavljeno i na mojem blogu, a ukoliko ne, nosit ćemo ga u svojim mislima i uspomenama svatko na svoj način i sa svojim imenom – najčešće poistovjećujući ga s imenima naše djece.
O oprostu i svemu što on nosi i zahtjeva, kako od onoga koji oprašta tako i od onoga kome se oprašta, pisati ću dosta u idućim postovima.
Želim vas sve upoznati s time da sam šest puta svjedočio u Den Haagu i tri puta u Beogradu na Specijalnom sudu za ratne zločine, te sam se trudio koliko god sam mogao otkriti imena svih zločinaca i onih koji su sijali smrt tih dana na najokrutniji način. Nažalost mnoga od imena ne znam i nisam mogao znati, osim poneki nadimak, jer sam Zagrepčanin koji se borio u Vukovaru pa su mi mnogi ljudi bili nepoznati. Ipak, moja borba oko potpune istine u događanjima u Vukovaru nije prestala. To će te osobito vidjeti u daljnjim nastavcima knjige kao i u dodatku koji ću objaviti kroz nekoliko mjeseci.
Zbog Božje pravednosti dužan sam vas upoznati s još jednom činjenicom, a tiče se moga mučitelja Belgije. Naime, on nije pokojni Nebojša Andrić, bivši vođa navijača Partizana.
Dragi moji, za sada toliko. Još jednom vam od srca zahvaljujem na svakoj vašoj riječi koju mi uputite. Molim vas da ostanemo koliko god možemo, u duhu čovjekoljublja i razumjevanja jednih prema drugima. Znam da moj blog čitaju vjernici i nevjernici, pa i tu molim da jedni druge probamo razumjeti i biti blagi u različitosti razmišljanja, znanja i spoznanja.
Sve nas stavljam u Božje milosrđe po Isusu Kristu našem Gospodinu, jedinom istinitome i pravome Spasitelju. Neka se smiluje nama grešnicima.
