Velika je konfuzija u našim redovima jer uopće ne dobivamo potpune informacije s drugih položaja, veze slabo rade. Većina baterija na „motorolama“ su prazne i nije ih moguće napuniti. Ne usudimo se baš previše samostalno šetati od kuće do kuće i raspitivati se o situaciji. Toliko smo blizu neprijatelju te se lako može dogoditi da na svojoj crti obrane budemo zarobljeni ili ubijeni.
KNJIGA GORANA HILLERA: “ISPOVIJEST ZAROBLJENIKA” POGLAVLJE: POVRATAK KUĆI Prvi put nakon dužeg vremena u selu Polju sam se osjećao sigurno i spavao sam kao nikada do tada. Znao sam da nisam u neposrednoj opasnosti i da mogu mirno zaspati. Tek ujutro smo počeli razgovarati o onome što nam slijedi. Shvatili smo da nam je majka…
KNJIGA GORANA HILLERA: “ISPOVIJEST ZAROBLJENIKA” POGLAVLJE: TRENUTAK ODLASKA Jednoga smo dana idući u školu, u Bosanskom Brodu, naišli na barikadu[1] koja je bila postavljena dvjestotinjak metara prije škole, na samom izlazu iz grada. Na cesti je stajalo vozilo i skupina ljudi u civilnoj odjeći, ali dobro naoružana. Rekli su nam da nema škole i da…
U autobusu je Zoran Gruber, koji mi je u prolazu namignuo i sjeo na desnu stranu, dva reda iza mene. Desno rame u koje je ranjen dobro mu je prokrvarilo, ali on se uvijek drži dostojanstveno. Kakav je god bio u akcijama, barem u one dvije u kojima sam ga vidio, takav je sad i…