Počinju muke Ovčare

Naš autobus zastaje na samom skretanju na desni put, na kojem se nalazi taj drugi hangar. Ispred nas su tri autobusa u koloni ispred hangara i dobro vidim ulaz u hangar prema kojem idu i oficiri. No vidim nešto što nikako nisam želio vidjeti i što tjera užas u svaki atom moga tijela. Svi oni četnici i teritorijalci naoružani toljagama, krampovima i ostalim alatom također stoje tamo i svime tim „veselo“ mašu prema nama. Vojska je raspoređena duž te ceste od zavoja do hangara i čini neprobojnu crtu. Na samom ulazu u hangar oficiri i četnici se dogovaraju, a vidim i onoga glavnog četnika. Pogledom tražim Grubera, ali i on je zagledan u njih. Okrećem se i pokušavam naći Majora, ali ne uspijevam ga vidjeti jer se ne smijem potpuno okrenuti, a on je vjerojatno sasvim iza mene.

GORAN HILLER: ISPOVIJEST ZAROBLJENIKA

VRIJEME NEIZVJESNOSTI Već sama jesen 1991. godine bila je drukčija od svake prethodne koju sam do tada doživio. Godina se bližila svome kraju uz povremene nestašice goriva, kave i ostalih namirnica neophodnih za život. Već tada se u zraku osjećala neka nepredvidljiva neizvjesnost koja je nagovještavala nešto loše. Često smo u tišini predvečerja osluškivali daleku…

Foto: Matija Topolovec/PIXSELL

Dan neovisnosti – sjetimo se cijene!

Danas je 26. godina kako smo prekinuli sve veze s bivšom državom i proglasili nezavisnost. Ona nije došla sama od sebe niti nam je darovana milosrdno i s ljubavlju od naših neprijatelja, nego s puno žrtve, krvi i mučeništva. Kroz svoje iskustvo Vukovara i preživljavanja Ovčare objavljujem jedan dio iz svoje knjige “Preživio sam Vukovar…