Uskoro nove knjige!

BlogLeave a comment

Zahvalni smo dragom Bogu i autoru Zdravku Careviću koji nam je ponudio nakladništvo svoje dvije odlične knjige: “Ovim su šorom prolazili svati” i “Kad su cvjetale trešnje”.
Obje su knjige izdavane ranije kroz nekoliko izdanja, a sada se autor odlučio nama pokloniti povjerenje nakladnika njegovih djela.
Autor Zdravko Carević Car – domoljub, ratnik, branitelj, pjevač, skladatelj, poetičar, prozaičar – kao pripadnik 3. gardijske brigade “Kune” sa suborcima sudjeluje u borbama u Istočnoj Slavoniji i u Bosanskoj Posavini, gdje je ranjen u srpnju 1992. godine.

Svjedočanstvo koje ledi krv u žilama

Ispovijest zarobljenikaLeave a comment

Ostaje nepomičan u sjedećem položaju. Vidim što se događa pokojnom Anti te od straha skačem na noge iz ležećeg položaja i stajem u desni kut male prostorije. Na podu ostaje ležati Antun Aračić koji je mentalno bolestan čovjek, a čije tijelo se samo stresa od metaka koji ga pogađaju u rafalnoj paljbi. Kratki trzaji tijela mi govore da je i on završio svoj ovozemaljski život. Odmah ispod mojih nogu ležeći potrbuške nalazi se Rasim Vugdalić, stariji, prosijed, dobrodušan čovjek oštre kose i brade. Kroz glavu mi prolazi da je sada na redu jedan od nas dvojice. Iz pravca vrata na maloj prostoriji dolazi vrlo kratak rafal, mislim dva metka i vidim tik ispred mene kratki trzaj Rasimovog tijela koji leži potrbuške. Predosjećam da su mi ovo zadnji trenutci i da je mojoj neizvjesnosti došao kraj. Očekujem da puška zagrmi zadnji put i riješi moju agoniju. Osjećam oštar bol u prsima i razmišljam kako će to izgledati, ali ništa od toga se ne događa.

Obitelj na okupu

Ispovijest zarobljenika1 Comment

Nakon ručka sam izišao van i sjeo na travu pod neku šljivu uživajući u slobodi. Činilo mi se da osjetim miris svake travke kao nikada do tada. U daljini se čula jeka topovskih granata, ali meni to ništa nije smetalo. Kada se jednom nađeš iza neprijateljskih linija, onda ti svaki problem u usporedbi s tim izgleda kao igra.

Put u neizvjesnost

Ispovijest zarobljenika1 Comment

Sjedamo na bicikle te Pero i ja krećemo prema mojoj slobodi. Vozimo jedan pored drugoga jer na inače vrlo prometnoj cesti sada nema ni jednog vozila. Imam osjećaj kao da su svi ljudi osim nas dvojice pobjegli iz ovoga ludila. Ništa ne govorimo. Za nekoliko minuta stižemo do granice između Lužana i Žeravca gdje se na cesti nalazi barikada. Prilazimo barikadi, a ja imam osjećaj da sam progutao žeravicu. Osjećam fizičku bol u trbuhu. Ne puca se i znam da je to dobro. Da se sada puca, od moga prelaska ne bi bilo ništa.